Tiha kuća
Orhan Pamuk

Kao i u Pamukovom hitu Zovem se Crvena, kroz priču je protkan sukob Zapada i Istoka, promišljanja o religiji i politici, konkretnije ateizmu i otvaranju Turske modernim tekovinama. Pišući u ich formi autor kroz svojih pet likova ulazi u psihu starih i mladih Turaka, njihove uspomene i sjećanja, fantazije i nadanja u državu po vlastitoj mjeri. Svojim pisanjem uvjerljivo dočarava misli kako turskih tinejdžera, tako i čangrizave starice ili patuljka na društvenoj margini. Tako njegovi patetični likovi zapravo nikad ne zvuče patetično, već toplo, ljudski i stvarno. (Katarina Brbora, booksa.hr)

U ljeto 1980. dva brata i sestra dolaze na praznike svojoj devedesetogodišnjoj baki koja živi u gradiću Džennethisaru nedaleko od Istanbula, u kuću koju je njihov djed dao izgraditi pošto je kao politički prognanik bio prisiljen napustiti Istanbul. Dok to troje mladih ljudi – povjesničar, studentica oduševljena komunizmom i maturant koji sanjari o bijegu u Ameriku – dane odmora provode u sjeni smokve u dvorištu, iza žaluzina na prvome katu njihova baka u tišini svoje sobe prebire po uspomenama čiji je glavni junak njezin muž, neshvaćeni prosvjetitelj ponesen idejom da će svojom enciklopedijom kojoj je posvetio cijeli život preporoditi Istok. Kućni sluga Redžep, tihi promatrač, u svojim sjećanjima oživljava tužne tajne triju generacija ove obitelji, a s druge strane dvorišnoga zida skupina mladih desničara kuje planove kojima će presuditi rujanski državni udar.