Muzej zabačenih tajna
Oksana Zabužko

Dvije usporedne fabularne linije, odvojene u vremenu, teku u romanu Muzej zabačenih tajna ukrajinske spisateljice Oksane Zabužko – neobično se dodirujući, prizivajući jedna drugu u imenima likova, događajima i zaokretima u radnji, da bi se naposljetku stopile u jednu.

Ambicioznošću i opsežnošću svojega projekta, kompleksnim rečenicama koje kao da nastoje izraziti više nego što je to jezikom moguće, metaforom i metonimijom kao osnovnim vezivnim tkivom cjelokupnoga teksta, komuniciranjem s aktualnim dosezima u znanosti, filozofiji i umjetnosti – a iznad svega Vremenom kao prvenstvenim tematskim područjem – Oksana Zabužko napisala je prustovski roman, koji se u jednom, čini se, ipak razlikuje od Proustovoga: ne zadovoljavajući se subjektivnim sjećanjem, osobnim „dvoranama“, kao jedinom ontološkom mogućnošću istine i povijesnog postojanja, roman oslikava borbu kolektivnog sjećanja da određene istine ne padnu u zaborav, kao „tajne“ iz dječje igre u rupu u kojoj ostaju vječno zakopane.

Muzej zabačenih tajna je remek-djelo u kojemu je upotrijebljena sva artiljerija koju književnost može ponuditi u borbi protiv sila mraka: jake emocije, snaga patosa, evokativne slike... Roman o moći – i moćan roman. Deutschlandradio

Novi roman Oksane Zabužko na kojem je spisateljica radila mnogo godina kritičari su proglasili remek-djelom, a autoricu usporedili s Dostojevskim i Thomasom Mannom. To je suvremeni ep suvremene Ukrajine, obiteljska saga triju naraštaja, događaji koji obuhvaćaju razdoblje od 1940-ih do proljeća 2004. Velika književnost i okrutna istina o vladavini prošlosti nad budućnošću, o ljubavi i smrti, o vječitoj bitci čovjeka za pravo da bude čovjek. Leonid Pljušč