Politička i društvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća
Nives Rumenjak

Uspon i pad Srpskog kluba

,

Autorica uvodi novu metodu istraživanja u hrvatsku historiografiju, naime prozopografiju. Rijee je o kolektivnoj biografiji srpske elite krajem 19. stoljeaa koja otkriva društveni i profesionalni položaj, podrueje porijekla njezinih pripadnika, tj. velikim dijelom uvjetovanost njihove politieke i ekonomske djelatnosti. U tom smislu to je socijalna historija, dosada razmjerno deficitarna u hrvatskoj historiografiji. (Taj pristup N. Rumenjak je prvi puta put primijenila u knjizi: "Srpski zastupnici u Banskoj Hrvatskoj. Okvir za kolektivnu biografiju 1881.-1892.", Zagreb, 2003.) Autorica je uspjela dati širi i produbljeniji prikaz i objašnjenja političkih i gospodarstvenih interesa i akcija srpske elite u Hrvatskoj na kraju 19. stoljeaa nego dosadašnji podaci u nekim radovima u hrvatskoj historiografiji, utemeljeni uglavnom na doga?ajnoj historiji. Poteškoće uvođenja novoga metodološkoga modela autorica je vješto svladala prije svega uz pomoa obilne građe i njezine pažljive serijalne obrade.


Treba istaknuti još jednu pozitivnu stranu ovoga teksta. Autorica je naime uspjela uklopiti obavijesti o pojedinim povijesnim einjenicama u opai razvojni trend. Nije dakle samo riječ o nizanju pojedinih događaja (što je čest slučaj u hrvatskoj historiografiji). Naime, u središtu je pažnje karakter promjena povijesnih pojava pri objašnjenju odnosa srpske elite prema Khuenovu režimu, te njezina vlastita društveno-ekonomskoga razvoja. N. Rumenjak je u velikoj mjeri uspjela utvrditi stranaeki te socijalno-profesionalni profil i teritorijalnu pripadnost srpske društvene elite u svim institucijama u kojima je ona bila zastupljena i davala ton u sustavu hrvatske nagodbene i srpske kulturno-crkvene autonomije. Njezini rezultati nisu samo važni za istraživanje prošlosti srpske elite u Hrvatskoj nego i za karakter režimske "Narodne stranke" uopće te srpsko-hrvatskih odnosa. Uz ostalo autorica zaključuje da se utjelovljenje Vojne krajine u građansko društvo unutar nagodbene Hrvatske kretalo i u okviru povlaštenoga položaja srpske manjine i njezinih politiekih predstavnika. Financijska i politieka elita Srba iz Srijema bila je glavna predstavnica politike lojalnosti Khuenovoj vladi u sustavu hrvatske nagodbene autonomije.


Autorica je pokazala kako je prosrpska politika mađarske i hrvatske vlade postojala samo na podrueju institucija hrvatske autonomije, a ne i u vezi sa srpskom crkveno-školskom autonomijom zbog financijskoga nadzora ma?arske vlade nad bogatim fondovima srpske crkveno-školske autonomije. Hrvatski sabor postao je, dakle, središte rješavanja "srpskoga pitanja" zbog izuzetno povoljnoga položaja srpske elite u njemu a i u zemaljskoj upravi. Valja zakljueiti da znanstveno djelo N. Rumenjak obilježava visoka razina obrade istraživaeke teme, bogatstvo novih znanstvenih rezultata i novi metodološki pristup u hrvatskoj historiografiji. Zbog toga ono nije samo važno kao znaeajan prilog istraživanju povijesnih pojava s kraja 19. stoljeaa u Hrvatskoj nego i kao poticaj inovacijama u hrvatskoj historiografiji.