Tri stoljeća s pjesnikom Brata Sunca
Nevenka Videk

Franjo Asiški u hrvatskome pjesništvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljeća

Nauk i naučavanje svetoga Franje - zajedno s osebujnim životom njegovim i njegovih sljedbenika — bilo je poticajno u srednjovjekovnom razdoblju ne samo za Crkvu nego i onovremeno društvo, na razini društvenih, filozofskih i političkih previranja. Ono je duboko i široko, kroz dugi niz stoljeća, odredilo i oblikovalo europski svijet u duhovnosti, književnosti i ekumenskom shvaćanju tadašnjega podijeljenoga svijeta. Autorica raspravlja o sudbini pjesništva, hagiografskih i poučnih tekstova Franje Asiškoga, ali i o Franji Asiškom, od glagoljaške srednjovjekovne književnosti, preko 16. stoljeća do predpreporodnog razdoblja, tj. do 18. stoljeća. Napose se obrađuju prigodno-hagiografski tekstovi od Marka Marulića, Petra Kneževića, Stefana Zagrepca, Mihajla Radnica do Lovre Bračuljevića. Autorica je ovoj zahvalnoj temi pristupila strogom znanstvenom, filološkom metodom sa željom da istraži i vrjednuje sve tekstove i obavijesti u kojima se spominje sv. Franjo, kao svetac Crkve, kao utemeljitelj svojega reda, kao osoba koju je vrijedno nasljedovati.

Pisateljica je istražila recepciju Franje Asiškoga u hrvatskih pisaca tečajem triju stoljeća (od XVI. do XVIII.), što je veliko područje neprekidne recepcije. Pri tom je uspješno spojila mehaničko utvrđivanje intertekstualnih i inih izravnih i neizravnih veza s raščlambom karaktera tih veza, posebno onih s esretskim težnjama. Ustanovila je gotovo iznenađujuće bogatstvo i razvedenost vrsta, oblika i tekstova nadahnutih karizmatičnim utemeljiteljem franjevačkoga reda. Ustanovila je također da su takva djela hrvatskih pisaca raznoga profila, od nepoznatih do afirmiranih na drugim književnim područjima, od rukopisnih (većinom) do tiskanih. Ustanovila je istodobno da su ti tekstovi hrvatskih auktora u pogledu sadržajnih, motivskih i poetičkih odrednica u istoj kolotečini s europskim, što je bio osjetljivi, a dobro obavljeni, postupak. Ta kategorija njezine knjige neprijeporno je nov prinos komparativnoj povijesti hrvatske pisane baštine i njezinu bozicioniranju u širem okviru.