Avantura linije
Nedeljko Dragić

Avantura linije knjiga je originalnih crteža od kojih je nastala špica Svjetskog festivala animiranog filma u Zagrebu 2002. godine, ali i neuobičajeni udžbenik/priručnik animacije za one koje taj medij zanima. Svi crteži (ukupno 690) objavljeni su u nizu, onako kako se pojavljuju u filmu, zajedno s kartonima snimanja.
Zahvaljujući tom animiranom filmu u trajanju od jedne minute 12 sekundi i 45 stotinki Nedeljko Dragić početkom novog milenija vratio se u hrvatsku kinematografiju. Vodeći modernist Zagrebačke škole crtanog filma (njegov crtić Idu dani osvojio je drugu nagradu u Oberhausenu, Tup Tup je nominiran za Oscara, a on je odmah potom primljen u članstvo Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, dok je Dnevnik proglašen jednim od 11 najboljih animiranih filmova svih vremena po glasanju članova ASIFA-e), godine 1991. napustio je Zagreb iz osobnih razloga. Otišao je u München, gdje je živio isključivo od reklama i izrađivao na stotine crteža i kolaža. Sjetili su ga se u povodu tridesete godišnjice Animafesta, pa su od njega naručili animiranu špicu za festivalski rođendan. Filmić je na festivalu, u lipnju 2002, dočekan s aklamacijom, ujesen iste godine Dragić je dobio Vjesnikovu nagradu Krešo Golik za životno djelo i otad je sve prisutniji na ovim prostorima.

Samo poznavanjem Dragićeva dotadašnjeg opusa moguće je ocijeniti koliko je virtuozan posao obavljen u špici za Animafest. Nakon uvodnoga Dragićeva potpisa crna se pozadina pretapa u crni obruč koji donosi nekakva ptica u prvi plan, a pozadina je odsad pa nadalje bijela. Ono što vidimo je, međutim, varka. Ptica je sastavljena od linija, a linije tvore oblike koji se zatim opet razgrađuju. Apstraktno je konkretno, a jedno prelazi neopazice u drugo. Da biste pomno pratili njihove mijene, ne preostaje drugo nego zadubiti se u slijed crteža u ovoj knjizi ili gledati DVD u prilogu na najsporijoj mogućoj brzini, sliku po sliku.