Zeleni pas
Nada Mihelčić

,

"Imam osamnaest godina, bijesna sam i morala sam sve ovo zapisati, ako radi nikog drugog onda zbog onih budala iz moje škole koji kažu kako pokoja tableta ekstazija i malo marihuane još nikome nije naškodilo. A naškodilo je.
Naškodilo je meni koja to nikada nisam kušala, a strašno je naškodilo mojoj šašavoj sestri i cijeloj mojoj obitelji i svima oko nas.
Zato ću se pričom vratiti na sam početak, listajući bilješke od prije četiri-pet godina, kada sam još bila duboko u osmogodišnjoj školi i kad je cijelo to ludilo i započelo."

Tim riječima Nada Mihelčić, autorica kultnog hita za mlade "Bilješke jedne gimnazijalke", uvrštenog i u školsku lektiru, započinje svoj novi roman "Zeleni pas". I time odmah čitaocu naznačuje temu kojom se u romanu bavi: posljedicama koje drogiranje jednog člana ostavlja na cijelu obitelj i njihove prijatelje.

Usprkos tragičnim događajima s kojima je obitelj prisiljena suočiti se, čitajući roman često ćemo se i nasmijati. O zbivanjima naime, saznajemo kroz svjedočenje mlađe sestre, još nedorasle trinaestogodišnjakinje, na pragu puberteta i vlastitih problema s odrastanjem, koja u višečlanoj obitelji traži svoje mjesto i pripadajuću pažnju, pa stoga iskazuje i određenu količinu egoizma.

Kao i u "Bilješkama", i u ovom romanu autorica humor nadopunjava finom ironijom proširujući mu tako prostor, pa je tim, za nju bitno stilsko-strukturalnim sredstvom, omogučila "lakšu probavljivost" mučne teme i izbjegla zamku "dociranja" u prijenosu pouke koju želi iskomunicirati mladim čitaocima. Autoričin iskaz osobito je snažan u zapažanju detalja u ljudskom ponašanju i zanimljivim asocijacijama, a duhovita konverzacija kao i dinamika pripovijedanja daju živost tekstu u cjelini.

Riječ je o vrsno komponiranom i napisanom djelu više nego aktualne socijalno-kritičke tematske dominante, kojemu osobitu svježinu i boju daje protkanost književnog teksta žargonskim riječima i mladenačkim idiomom karakterističnim za suvremeni trenutak. Roman zaslužuje pozornost svojom netipičnošću, neklišeiziranošću, vlastitim pristupom i iskrenošću, pa će zasigurno privući ne samo mlade već i one starije čitaoce, naročito među roditeljima i svima onima koji su često nemoćni svjedoci tragedije drogiranja mladih.