Priče o drevnim duhovima
Montague Rhodes James

Priče o drevnim duhovima je prva zbirka priča M. R. Jamesa, koja je tiskana 1904. godine. Neke od priča iz te zbirke već su bile objavljene u raznim suvremenim časopisima. Zbirka je zamišljena kao presjek odabranih priča kroz dotadašnji rad poznatog znanstvenika koji je svoje književne radove potpisivao s M. R. James. Montague Rhodes James bio je engleski akademik i pisac, stručnjak na području srednjovjekovne povijesti i ravnatelj Kraljevskog koledža, na Cambridgeu, a kasnije i koledža Eton. Bio je cijenjen kao znanstvenik, ostao je više zapamćen po svojim pričama o duhovima koje se smatraju najboljima u tome žanru.

Iako se na prvi mah čini da se radi o tipičnim viktorijanskim pričama o duhovima pisanima, kao što nalaže i tradicija, da bi se na Badnju večer čitale na glas jezivim glasom u obiteljskom krugu. James je u svojem pisanju otišao korak naprijed napuštajući dotadašnje formalne gotičke klišeje svojih prethodnika i pri tome srž radnje stavio u realistično suvremenije društvo redefinirajući tako žanr za novo stoljeće.
U Pričama raspoloženje i atmosfera su na prvom mjestu pa će mnogi njegovi suvremenici o ovoj Jamesovoj ponajboljoj zbirci kratkih priča pisati kao o suzdržanoj engleskoj verziji Edgara Allana Poea. Sve je prigušeno, užas je rijetko eksplicitan, strava leži u moći sugestije i slutnje. Situacije su uglavnom vrlo obične, radnja teče sporo, a autor gradi napestost korak po korak. Protagonist priča je većinom neki znanstvenik, a radnja smještena u ruralne predjele, pljesnjive stare knjižnice ili crkve. To uljuljkuje čitatelja u lažni osjećaj sigurnosti, pa je samim time još više naglašen užas nadnaravnih sila koje su neizbježno obilježje Jamesovih priča. Zadivljujući je način na koji nam pisac baca novo svjetlo na svijet duhova i oslobađa užase svijeta neživih potpuno izbjegavajući Lovecraftovski pristup istoj temi, te ga ponekad čineći i smiješnim.
Šarmantan, gotovo jednostavan, glas naratora je također lijep kontrast na krajnji zaziv nezemaljskih prijetnji u pričama. Sve u svemu, izvanredna zbirka stare škole koja vas možda neće natjerati da vrištite od straha, ali ćete povremeno baciti pogled iza sebe preko ramena tražeći nečije prisutvo u mraku. Ili ćete s puno više opreza u ruke uzeti stari rukopis koji kao da se nekim čudom našao u vašem krilu.

Montague Rhodes James bio je engleski akademik i pisac, stručnjak na području srednjovjekovne povijesti i ravnatelj Kraljevskog koledža, na Cambridgeu, a kasnije i koledža Eton. Iako je bio cijenjen kao znanstvenik, ostao je više zapamćen po svojim pričama o duhovima koje se smatraju najboljima u tome žanru. James će redefinirati tu vrstu proze za novo stoljeće napuštajući mnoge formalne gotičke klišeje svojih prethodnika i pri tome srž radnje stavljati u realistično suvremenije društvo. Jamesovi protagonisti i zapleti ipak prvenstveno odražavaju njegov osobni interes za starine i srednji vijek. U skladu s tim, poznat je kao začetnik takozvanih "priča o drevnim duhovima". Rođen je 1. kolovoza 1862. u župi Goodnestone, blizu Dovera u Kentu u Engleskoj. Otac Herbert James je bio anglikanski svećenik, a majka Marija Emily kći mornaričkog časnika. Imao je dva starija brata, Sydneya i Herberta i stariju sestru Grace. Dio djetinjstva proveo je u rektoratu Great Livermere u Suffolku, gdje je smještena radnja nekih priča (Oh, zazviždi i ja ću ti doći, momče ). Nakon školovanja na prestižnoj Temple Grove School za dječake koji namjeravaju nastaviti studij odlazi na Kraljevski koledž u Cambridgeu. Osim srednjovjekovnih predmeta, James studira i klasične kolegije. Postaje i vrlo uspješan glumac, a sveučilište postavlja nekoliko njegovih priča kao dramske predstave. Na Cambridgeu ostaje dugi niz godina isprva kao redovni student, a kasnije kao nastavnik i u konačnici upravitelj koledža. Iako najpoznatiji po pričama, James je na polju proučavanja srednjovjekovne kulture i tradicije ostavio dubok trag. Otkrio je izgubljeni fragment starog rukopisa kroničara Jocelyna de Brakelonda što je dovelo do iskopavanja u ruševinama opatije u Bury St. Edmundsu u zapadnom Suffolku 1902. godine, u kojoj su otkriveni grobovi nekoliko opata iz dvanaestog stoljeća.