Taksi za Jahorinu
Mladen Vuksanović

Roman počinje u svitanje, kada se u udaljenom selu u planini Čerkez sprema na posao, u mjesto Pale u podnožju kako bi – postupno kroz priču saznajemo – dočekao vlak koji svake subote dovodi skijaše i kojima on, u nedostatku pravog prijevoza, nosi prtljagu do hotela na vrhu planine. Ustreba li, on nosi i njih same, baš poput pravog taksija za Jahorinu. Toga dana, spuštajući se niz planinu Čerkez nailazi na sve čudnije prizore, razvaljene kuće, ugašena ognjišta, isprepadane prijatelje; on sluša priče o nepoznatoj, kobnoj sili koja se uvukla na planinu, o ljudima koji su se preko noći promijenili, o zlu koje vreba iz do jučer bliskoga i poznatoga. Što dalje odmiče, priča sve više dobiva na intenzitetu, stvara se sve mučnija atmosfera iščekivanja i sve jača postaje želja čitatelja da se napetost napokon razriješi. Takvu atmosferu autor postiže hiperbolizacijom i zgusnutim nizanjem zloslutnih znakova, što mjestimično prijeti i urušavanjem teksta, a potom i pažljivim jezičnim balansiranjem i psihološkom karakterizacijom glavnog lika. Priča dostiže klimaks u opisivanju noći povratka Čerkeza i dvoje putnika natrag na planinu, njihova skrivanja od lokalnih vojski, oluje u kojoj su zalutali, spaljenih sela, protjeranih i ubijenih ljudi...