Pisanje ili nostalgija
Mirko Kovač

eseji

Jedino što zbunjuje je naslov knjige Pisanje ili nostalgija jer ovo nikako nije knjiga o nostalgiji, o finoj emociji kojom se sjećamo vlastite mladosti, već upravo suprotno, ovo je knjiga oštrih eseja o jednom vremenu i njegovim akterima, ljudima koji su ili prodali ili zadržali dušu. (Darija Žilić,)

Kovač se očito osjeća kraljevski obilazeći taj svoj vinograd uspomena u kojima se miješaju jezivo političkoga i uzvišeno umjetnosti te pritom izbjegava rovarenje po duši: i sam ističe koliko je od tog kopanja po đubretu nesvjesnoga bolje jednostavno filozofirati. (Dario Grgić, Zarez)

Pisanje ili nostalgija naslov je koji savršeno opisuje sadržaj ove knjige od desetak eseja i zapisa u kojima uz uvijek prisutnu autobiografsku i memoarsku notu Mirko Kovač iznosi svoja prijateljevanja, slučajne; ili namjerne susrete, sukobe i polemike. Na ovim se stranicama, kao u životu, kao u kavani, susreću Kovačevi najbolji prijatelji, Danilo Kiš, Borislav Pekić, Miro Glavurtić, i mnogi drugi suvremenici —J od Živojina Pavlovića preko Ranka Marinkovića, Meše Selimovića ili Ive Andrića pa sve do Milovana! Dilasa i Vuka Draškovića.
U Pisanju ili nostalgiji Kovač oživljava burne, teške, ali i zabavne trenutke posljednjih pedesetak godina] u kojima se miješaju književnost i politika, povijest i anegdota. Pišući o književnicima, Mirko Kovao ispisao je ponajbolje stranice naše feljtonistike oslikavši vrijeme komunizma i tranzicije jasnije i preciznije negoli bilo koji povjesničar. Ova knjiga govori o piscima i vlasti, o pisanju i životu, o fenomenima i događajima koje Kovač vadi iz bunara sjećanja otimajući ih zaboravu.