Knjiga mora biti znak, mora ti reći “idi onamo” ili “zaustavi se” ili “leti” ili “raspori si trbuh”. Knjiga mora zahtijevati odgovor. Ako to ne čini, ako ti pogled zastaje na njezinoj ingenioznoj, inventivnoj, nježnoj, mudroj, uveseljavajućoj, divnoj površini umjesto da se uperi onamo kamo ta knjiga pokazuje, onda si pročitao književan spis i još jednom promašio smisao svakog ljudskog napora: izlazak iz ovoga svijeta. Romani te drže ovdje, griju te i tješe, stavljaju sjajne trakice na haljinu cirkuske jahačice. Ali kad ćeš pročitati, zaboga, istinsku knjigu?
Genijalna, luda, neusporediva – Solenoid je knjiga o kakvoj sanja bezimeni junak Cărtărescuova remek-djela, učitelj rumunjskoga koji se odrekao sna da postane pisac, ali ne i pokušaja da razotkrije misterij postojanja. Kad u predgrađu Bukurešta kupi kuću u obliku broda, ispod njezina će podruma pronaći solenoid, divovsku magnetsku zavojnicu čija gravitacijska sila ne vuče prema dolje, već lebdjeti čini sve što joj se približi – ljude, stvari, pa čak i stvarnost samu. U školi na rubu grada sudbinu Cărtărescuova junaka odapinju tri susreta: onaj s Irinom, u koju se zaljubljuje, s profesorom matematike Goijom, koji ga upućuje u misterije svoje discipline, te otkriće piketista, pripadnika mistične sekte, koji u Bukureštu organiziraju demonstracije protiv smrti. Svaki znak, svako sjećanje i svaki san postaju komadić slagalice čije će mu rješenje pružiti “plan bijega”, jer jedini cilj postaje raskid sa “zavjerom normalnosti”. Solenoid Mircee Cărtărescua istinska je knjiga koja zahtijeva odgovor čitatelja, monumentalan roman kojim odjekuje genijalnost Pynchona, Borgesa, Swifta i Kafke.
Mircea Cărtărescu rođen je 1956. u Bukureštu. Pjesnik je, romanopisac, prozaik, esejist, književni kritičar i kulturni novinar. Jedan je od najnagrađivanijih (nacionalno i međunarodno) i najprevođenijih rumunjskih pisaca postkomunističkog razdoblja. U Rumunjskoj je često spominjan kao kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, a Rumunjsko društvo pisaca dvaput ga je za tu počast i službeno predložilo. Član je Rumunjskog društva pisaca, rumunjskog P.E.N. kluba i profesor na Književnom fakultetu Sveučilišta u Bukureštu. Otkako je 1978. debitirao na rumunjskoj književnoj sceni, Cărtărescu je objavio deset zbirki poezije, desetak knjiga proze – među kojima se ističu Visul (San), objavljen 1989. i zatim 1993. u necenzuriranoj verziji naslovljenoj Nostalgia – te opsežna trilogija Orbitor (Zasljepljujuće) – kao i više knjiga eseja i dnevnika. Knjige su mu prevedene na više od dvadeset jezika. Često uziman za vrhunski primjer postmodernističkog pisca u rumunjskoj i istočnoeuropskoj književnosti uopće, Cărtărescu je razigran i učen, patetičan i ironičan, a premda najviše uživa u dubokim kontemplacijama i najuzbudljivijim mogućim izletima mašte, pokazuje se podjednako sposobnim kao promatrač ljudi i njihovih postupaka, koje zna prikazati sa suosjećanjem, ali i s otrovnom satiričnošću. Široke naobrazbe i pogleda, Cărtărescu će nas nerijetko, a sasvim sigurno namjerno i s osjećajem za logiku (inter)teksta, podsjetiti na druge pisce koji su mu duhovno i/ili poetički bliski: Franza Kafku, Marcela Prousta, Jamesa Joycea, Jorgea Luisa Borgesa, Thomasa Pynchona i dr., kao i na rumunjske uzore, npr. Mateiua Caragialea i Maxa Blechera. Od nagrada koje su mu dodijeljene možemo izdvojiti Međunarodnu nagradu za književnost Vilenica (Slovenija, 2011.), Međunarodnu nagradu za književnost Grada Berlina (2012.), Međunarodnu nagradu za poeziju Novi Sad (Srbija, 2013.) i Austrijsku državnu nagradu za europsku književnost (2015.) Na hrvatski je dosad prevedena njegova knjiga novela, odnosno nekonvencionalni roman Nostalgija (Luca-Ioan Frana, Marina Gessner i Ivana Olujić, Meandarmedia, Zagreb, 2013.).
