Hrvatska simultanka
Milovan Baletić

Prosinac sedamdeset prve

Postoji neko vrijeme u životu čovjeka koje mu se usiječe u pamćenje, trajno ga nosi sa sobom, vraća mu se u sjećanjima, o njemu razmišlja i dvoumi se, čita i istražuje ga... Od njega se ne može rastati, druguje s njim, ponosan je na njega i stidi ga se. Ono postaje dio noćnih mora i stalnih priča, dio njega samoga. To je vrijeme prijelomnih društvenih događanja i osobnih doživljaja. Protokola godina ono mu se sve više približava i otkriva kao sudbina.
Početkom sedamdesetih godina moj se život ukrižao s dinamičnim i dramatičnim zbivanjima u našoj sredini - Zagrebu i Hrvatskoj - kojima sam, obavljajući svoj posao, i nehotice postao usputni svjedok. U siječnju 1970. godine izabran sam za glavnog i odgovornog urednika dnevnika Vjesnik. Zbilo se to u vrijeme održavanja već znamenite 10. sjednice CK SKH, kada je ispražnjeno mjesto prvog čovjeka u listu. (Samo nekoliko mjeseci ranije vratio sam se iz Londona s dužnosti stalnog dopisnika i na opći zahtjev kolega postao prvi u redakciji izabrani glavni urednik.)
Taj sam posao radio nepune dvije godine, jer sam u prosincu 1971. podnio ostavku kada je - formalno na 23. sjednici CK SKH - došlo do likvidacije Hrvatskog proljeća i promjena u političkom vrhu Hrvatske. Tako su te dvije »povijesne sjednice« neposredno odredile granice vremena koje je i u mom političkom, profesionalnom, pa i privatnom životu sudbinsko i nezaobilazno.