Krajiške utvrde Hrvatskog kraljevstva
Milan Kruhek

16. stoljeće

,

Utvrde i gradnja utvrda veliko je poglavlje ratne povijesti svih razdoblja, na svim prostorima gdje je čovjek svojim djelovanjem izgra?ivao svoju povijest. To je poglavlje nedovoljno istražene i neadekvatno vrednovane povijesti, osobito povijesti onih naroda kojima je obrana, tj. rat, često bio jedina mogućnost povijesnoga preživljavanja. Posve je sigurno da je životni prostor hrvatskoga naroda bio u svim stoljećima upravo takav prostor koji je uvijek trebalo braniti, za nj ratovati, da bi se na njemu moglo ljudski živjeti.


Ovaj će rad dakle istražiti povijest izgradnje utvrda na onim prostorima Hrvatske koji su bili napadani od turskih osvajačkih vojski i branjeni od njih u cijelome 16. stoljeću. U tom je stoljetnom ratnom hrvanju s uvijek vojno nadmoanijim neprijateljem Hrvatska mogla sačuvati svoju opstojnost samo dobro organiziranom i strateški mudro vodenom obranom. Takvu je pak obranu za stogodišnjega osvajačkog rata, u 16. stoljeću, u kojem će sve važniju ulogu imati napadačke vatreno oružje i opsadna artiljerija, bilo moguće uspješno voditi samo ako je napadu bila suprotstavljena jednako tako evrsta i dobro vo?ena ratna sila. Budući da Hrvatska, makar potpomognuta i svojim kršćanskim saveznicima iz Europe, takvu ratnu silu nikada nije mogla suprotstaviti turskoj vojnoj moći i ratnoj opremi, ostala je jedina mogućnost čvrsto u zemlju ukopane pasivne obrane, skrivanja iza zaštićena branjenog plota, zida, zemljanog bedema ili grabe, obrana koja je u pomanjkanju aktivne vojne sile stvorila evrst pogranični sustav raznovrsnih utvrda sposobnih zaustavljati jaeu i nadmoaniju vojnu silu neprijatelja izvana. Bio je to složen sustav, sustav u čiju je izgradnju i djelotvornost trebalo uložiti mnogo novca, a za što je trebalo i mnogo vremena, graditeljske vještine, poznavanja strategije onovremenoga vođenja obrambenoga i napadačkoga ratovanja.