Sanjin
Mihail Arcibašev

Poznata uspješnica razdoblja belle epoque, "Sanjin" Mihaila Arcibaševa, roman je s famom najvećeg književnog skandala XX. stoljeća. Premda izniklo iz duha "buđenja masa" između dviju ruskih revolucija, ovo je djelo, prepuno "obnaženih tijela i slika sladostrašća", bilo kultnom knjigom više naraštaja europske inteligencije, a duboko se dojmilo, kao što je poznato, i slavnog prozaika D. H. Lawrencea. U zemljama tzv. istočnog bloka Arcibašev je bio zabranjen sve do 1990, zajedno s "okorjelim erotomanima" Millerom i Nabokovom.

Roman nosi dvije priče: jedna govori o mjesnoj ljepotici Lidi koja se pored "dobre partije" (Novikova) iznenada upušta u strastvenu vezu s časnikom Zarudinom, lijepim, ali prljavim i podlim čovjekom. Pritom ubrzo zatrudni, a Zarudin se ne želi oženiti njome. Očajna, Lida se odluči utopiti, ali je brat u zadnji tren spasi... Druga priča prati "naprednog" studenta Jurija Svarožiča koji se zaljubi u Zinu Karsavinu. Svarožič je opsjednut seksom, ali to skriva te Zinu umjesto "upucavanjem" zabavlja pričama o revolucionarnom radu s masama. To zatomljivanje prirodnih sila autor "kažnjava" osvješćivanjem lažnosti revolucije, koje junaka tjera na samoubojstvo. S druge strane "nagrađuje" Sanjina, propovjednika slobodne ljubavi, avanturom sa Zinom koju ovaj prati na sastanak sa sluđenim Svarožičem...

Premda se sve kovitla od zakuhalih prirodnih sokova i opojnih mirisa, "Sanjin" nije roman o ljubavi, nego o spolnosti. Stoga i ne čudi što je njegovo objavljivanje izazvalo burne reakcije kritike i dijela staromodne publike.

Ruski pisac Mihail Petrovič Arcibašev (1878-1927) afirmirao se kratkim romanom "Landeova smrt" (Smert' Lande, 1904), a roman "Sanjin" (Sanin, 1907) učinio ga je "skandalozno" popularnim u cijeloj Europi. Prvih desetljeća XX. stoljeća objavio je nekoliko romana (najpoznatiji je "Na rubu" - U poslednej čerty, 1912), ali popularnost "Sanjina" nije ponovio. Između 1913. i 1917. tiskao je nekoliko drama i publicističko-esejističku knjigu "Piščevi zapisi" (Zapiski pisatelja). Godine 1923. zbog otpora boljševičkom režimu emigrirao je u Poljsku i posvetio se publicistici. Kad je umro u ožujku 1927, novine su pisale da je riječ o jednom od najvećih gubitaka koji je zadesio rusku kulturu u emigraciji.