Hemingwayev stolac
Michael Palin

Sa sedamnaest godina, u godini u kojoj mu je umro otac, Martin Sproale pročitao je Hemingwayev roman Kome zvono zvoni. I tako je počeo slijediti Roberta Jordana preko brda i dolina Španjolske. Kroz Jordanov crveni, crni, ubilački gnjev Martin se oslobađao gnjeva što je osjećao zbog svog vlastitog gubitka. Hemov junak postao je jedini čovjek u kojeg je mogao imati povjerenja i zbog toga je gutao sve što je veliki pisac napisao. Pročitavši sve njegove tekstove, Martin kreće u upoznavanje piščeva života. Njegova spavaća soba uskoro biva ispunjena
stvarima koje su podsjećale na one kojima je bio okružen Hemingway.
I sve se to događa u malom, posvema običnom, gradiću na engleskoj obali, kojem prijeti modernizacija koja smeta sve, pa i glavnog junaka Martina Sproalea, pomoćnika poštanskog ureda, koji je poseban samo po toj svojoj strastvenoj opsjednutosti životom, opusom i osobom Ernesta Hemingwaya. No, kad za direktora poštanskog ureda, umjesto Martina, bude postavljen mladi, ambiciozni pridošlica Nick Marshall koji, predstavljajući se kompjutorskim čudom od djeteta, namjerava simpatičan, staromodan provincijski poštanski ured pripremiti za novo stoljeće, Martin je prinuđen birati: ili će ostati pitom i pomirljiv kakav je oduvijek bio i prihvatiti drastične promjene, ili će se poput svog junaka, boriti za ono u što vjeruje.
Pod utjecajem američke znanstvenice Ruth Kohler koja je, u namjeri da dovrši svoju knjigu o Hemingwayu, unajmila kuću u tom kraju, Martin daje svojoj opsjednutosti sve više maha, što na kraju kulminira sumanutim osvetničkim pothvatom kojim se on, u pravom Hemingwayevu stilu, osvećuje nemilosrdnim modernizatorima.
U prvom romanu Michaela Palina neprestano se izmjenjuje humor s ubojitom satirom. Utemeljitelj Monty Pythonovaca ponudio nam je sjajan portret malograđanske sredine koja s nerazumijevanjem i strepnjom gleda u budućnost.