Godišnji banket bratovštine grobara
Mathias Enard

Kad mladi etnolog David Mazon napusti Pariz kako bi napisao doktorsku disertaciju o tome što znači živjeti na selu u 21. stoljeću, uvjeren je da ima sve što je potrebno: državnu stipendiju, prijenosno računalo, internetsku vezu i smještaj na farmi na rubu Poitevinske močvare. Ali može li znanost zarobiti tisućljetne duhove Mjesta, dokučiti hirove Kotača vremena? Dok brodi mikrosvemirom La Pierre-Saint-Christophea i uz pomoć ljubaznog načelnika-pogrebnika Martiala i farmerice Lucie upoznaje lokalne ljude i običaje, David postaje sve sigurniji da mu nešto – a možda čak i ono najvažnije – nepovratno izmiče.
Godišnji banket bratovštine grobara Mathiasa Énarda briljantan je, nesvakidašnji roman – knjiga u kojoj je tragikomični dnevnik znanstvenika tek ulaznica za spektakularni književni rollercoaster kroz povijest Francuske. Uz živopisne Énardove likove, u središtu ove vratolomne vožnje pokrajina je Deux-Sévres, piščev rodni kraj i duh koji ga nastanjuje još od velikog Énardova zemljaka Rabelaisa. Baš ondje, mjesto je simpozija neobične bratovštine – baš ondje zbiva se drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će – zajedno s čitateljem ovog sjajnog romana – uživati hedonistički i bez skrupula.

“Moćno, neočekivano, ludo: takav je Godišnji banket bratovštine grobara.” – La Croix

“Rijetko je kad knjiga o smrti bila tako pomlađujuća. Godišnjim banketom bratovštine grobara Mathias Énard ponudio nam je najstidljiviji i najpotresniji roman u dugo vremena.” – Le Monde des Livres

“Čudesan roman. Ne znamo čija je reinkarnacija Mathias Énard: šarmantnog ministranta, vragolastog lisca iz srednjovjekovne priče ili učenog vojnog poštara iz 1914. godine... Ono što je sigurno, jest da slijedi briljantnu i ludu busolu svoje mašte i ponovno poziva čitatelja da se opije književnošću.” – Télérama

“Gargantuovski roman.” – L’Obs

Mathias Énard (rođen 1972. u francuskom Niortu) studirao je suvremenu umjetnost te potom arapski i perzijski, i to u Teheranu, Egiptu, Veneciji i Damasku. U Siriji je uz studij poučavao francuski, a zatim je do 2010. predavao arapski na Sveučilištu u Barceloni. Još na studiju počeo je objavljivati zbirke poezije, Travail de nuit i Parfois entre nous la mer. Prvi roman La perfection du tir izašao mu je 2003., a drugi Remonter l’Orénoque 2005. Njegovo sljedeće djelo bila je zbirka eseja o terorizmu Bréviaire des artificiers. Roman Zona, objavljen 2008., uz brojne pozitivne kritike osvojio je više francuskih i međunarodnih nagrada: Prix Décembre, Prix Thyde-Monnier SGDL, Prix Cadmous te Prix Candide 2008. te Inter i Initiales 2009., a roman Boussole (2015.) dobio je između ostalih nagradu Goncourt 2015. i Leipzišku književnu nagradu za europsko razumijevanje. Uz književna djela Énard piše tekstove za više kulturnih magazina te je član uredništva časopisa Inculte i jedan od utemeljitelja galerije scrawitch. Živi u Barceloni, a često provodi vrijeme na kulturnim razmjenama u drugim europskim gradovima.