Putin - čovjek bez lica
Masha Gessen

Godine 1999. viadajuća „obitelj", koja je okruživala bolesnog i sve nepopularnijeg Borisa Jeljcina, za predsjedničkog kandidata izabrala je Vladimira Putina, čovjeka s vrlo malo državnog i upravljačkog iskustva. On se činio savršenom osobom u očima oligarha koji su željeli stvoriti novog predsjednika po svojim mjerilima.
Odjednom je dječak, isti onaj koji se za svoje mjesto pod suncem izborio stasajući na opasnim poslijeratnim lenjingradskim dvorištima i sanjao o tome da vlada svijetom, postao javna ličnost i njegova je popularnost počela rasti. Rusija i njime zaluđeni Zapad bili su odlučni u tome da u Putinu vide naprednog vođu iz svojih snova, čak i onda kada je taj vođa nemilosrdno razoružavao ruske medije, oteo kontrolu i bogatstvo sve brojnijoj poslovnoj klasi u zemlji te desetkovao krhke mehanizme demokracije.
U sljedećih nekoliko godina uklonio je gotovo sve što se našlo na putu njegovoj neobuzdanoj kontroli. Ušutkan je svaki glas koji mu se suprotstavio. Politički suparnici i kritičari završavali su ili u progonstvu ili na groblju. Kao novinarka koja je živjela u Moskvi, Masha Gessen iz prve je ruke proživljavala tu povijest i za knjigu Čovjek bez lica prikupljala informacije i izvore koje ni jedan drugi pisac nije uspio dobiti. Njezina užasavajuća i potresna priča o tome kako je ovaj „bezlični" čovjek uspio usmjeriti svoj put prema apsolutnoj - i apsolutno korumpiranoj - vlasti predstavlja budući publicistički klasik.