Da je barem devedeset treća
Marko Vešović

Za Sarajevske sveske sam, bez osvrtavanja na naciju, vjeru, spol i 'rejting' pojedinih autora, napravio izbor iz onog najboljeg sto su pjesnici bosanskohercegovacki - ako ovaj pridjev nije odavno postao besmislen - pisali otprilike od onih dana kada je radovan Karadzic svijetu objavio da je 'Bog u ovom mandatu Srbin'. Kad sam zavrsio posao, nakupio se materijala, od kojeg je samo jedna trecina mogla stati u Sveske, a ovdje se objavljuje citav i, ubjedjen sam, vrlo vrijedan: za ovih petnaestak godina u BiH je pisana izvrsna poezija, mozda bolja no ikad. Ne u cijeloj BiH, mora se priznati.

Pjesnistvo napisano u Federaciji odranije mi je uglavnom bilo poznato, pa ipak me, kao iz zasjede, sacekalo veliko iznenadjenje: Hauzmajstor Sulc, knjiga Miljenka Jergovica, po meni bolja od svih koje su od pocetka rata objavili beha pjesnici, ukljucujuci i mene, jer i ja sam nakav bosanac, barem po zeni. Tu je i jos jedno, da ne kazem iznenadjenje, jer se stvar nije odigrala posve iza mojih ledja, nego vesela vijest. Prije rata, zenski pjesnici u BiH bili su rijetki kao po grobu jagode, sto bi rekli u Crnoj Gori. Koristeci se 15 - godisnjom ratnom guzvom i bezglavicom, jer rat u BiH jos nije prestao nego samo promijenio kaput, zene su preduzele ozbiljne mjere protiv apsolutne, otud i neukusne dominacije muskaraca u ovdjesnjem pjesnistvu.

Poezija koja je nastala u entitetu sa nemogucim nazivom Republika Srpska - nemogucim gledano ocima normalne osobe, druga je stvar sto je ovdje danas sve mogucno, i u stvarnosti i u jeziku - ostala mi je, priznajem na svoju sramotu, do nedavno posve neznana, stoga cu pozuriti da dokazem da sam u njoj istinski uzivao...

(Marko Vesovic)