Poduzetništvo u ekonomiji znanja
Marko Kolaković

Današnja je ekonomija fundamentalno različita od jučerašnje. Odrasli smo u industrijsko doba. Ono je prošlo, istisnulo ga je informatičkog doba. Poslovni svijet 20. stoljeća obilježila je proizvodnja proizvoda, ali i potrošnja resursa materijalnoga karaktera. Zemlja, prirodna bogatstva kao što su nafta i rude, ljudski rad i rad strojeva bili su sastavni dijelovi smjese pomoću koje se stvarala nova vrijednost. Poslovne organizacije (korporacije) iz te ere bile su stvorene da privlače kapital (financijski kapital), i da razvijaju i upravljaju ograničenim izvorima bogatstva. To su one i činile, i to prilično dobro.
U današnjoj novoj ekonomiji svjedoci smo jedne do jučer praktički nezamislive promjene. Glavni produkti nove ekonomije, a i njezine primarne sirovine postali su dokumentirano i zaštićeno znanje: inovacije, operacijski procesi, patenti, zaštitni znakovi, tehnologija, edukadjski programi, korporacijske baze znanja, autorska prava, dizajni, know-how, specifikacije i recepti za proizvode i usluge i si. Znanje je ono što kupujemo i prodajemo. Ne može se pomirisati ili dodirnuti, izvagati ili izmjeriti dimenzije. Znanje je postalo mnogo vrjednije i mnogo jače pokretačko sredstvo od prirodnih izvora, velikih tvornica ili debelih bankovnih računa. Ključni resursi danas potrebni za stvaranje vrijednosti nisu više zemlja, niti fizički rad, niti strojevi, alati ili tvornice - umjesto njih to postaje nematerijalna, inteiektuaina imovina.