Filozofija u budoaru
Markiz de Sade

Da Markiz de Sade živi u našem vremenu, našao bi se na naslovnicama tabloida: dobar dio svog života proveo je u zatvoru, zdušno orgijao i uživao kad ga se bičevalo. U njegovoj Filozofiji ništa nije skriveno, budoar je prekriven ogledalima, orgija se multiplicira, a sve se događa u pol bijela dana. Ukratko, san svakog producenta reality-showa i poduka iz nemorala u jednom. (Srđan Laterza, booksa.hr)

,

Sedam dijaloga Filozofije u budoaru prati fizičko, moralno i filozofsko obrazovanje mlade libertinke Eugénie. I u ovom de Sadeovom djelu ogleda se njegov san o svemoći – učitelji su libertinci, slobodoumnici i razbludnici, koji uživaju u svim prednostima koje im daje njihova plemenita krv. Dječju naivnost zamijenit će cinizam zrelosti; optimističnost prosvjetiteljstva nasljeduje potpuno i sveobuhvatno razočaranje. De Sade, kao i enciklopedisti, kritizira lažne vrline (aristokratsku čast, ćudoređe u pogledu seksualnosti...) i religiju. Mašta mu dopušta da izvuče vlastiti zaključak prema kojem smrt Boga nužno vodi okrutnosti, a zločin postaje nužan kao jedina sloboda koju čovjek može u prirodi ostvariti.

Ovo je jedno od dva de Sadeova dijaloška djela koje istovremeno nije namijenjeno izvođenju na sceni. Izdano je 1795. godine kao "posthumno djelo autora Justine", "posthumno" iz sličnih razloga kao i Chateaubriandovi memoari.