Novi zapisi s koljena
Marina Šur Puhovski

Uoči našeg polaska na put umrla je T-ova susjeda u Tisnom, stara devedeset pet godina. T. ju je poznavao od djetinjstva, ja dvanaest godina - otkako sam došla u Tisno. Već je onda bila vrlo stara, mršava, s nekom krastom na nosu koja se s vremenom povećala. Glavu joj je vječno pokrivala crna marama, vezana ispod brade, a odijevala se "po starinski", u crno - crna široka suknja naborana oko struka, dužine jedva do ispod koljena, ispod nje bijela podsuknja, na nogama crne vunene čarape i crne filcane papuče. Crninu je, jasno, nosila za pokojnim mužem.
Obično bi sjedila na stolici ili otomanu u zajedničkom hodniku s ciglenim podom, takozvanom portiku, i bistro gledala svakoga tko bi prošao. Ipak su ljudi od nje bježali, jer bi na svako pitanje "Kako je?", smjesta zajaukala da je "Boli glava".
— Glava, glava — ponavljala bi, čega bi se namjernik prestrašio i nastojao što prije uteći.
Strpljenje bi ponekad donijelo zanimljive trenutke, zbog staričine pronicljivosti. Sve je odnose jako dobro razumjela i donosila bistre sudove, bez licemjerja i prenemaganja....