Ono što je bilo
Marina Cvetajeva

Vrag je živio u sobi sestre Valerije - gornji kat, pravo sa stuba - u crvenoj sobi presvučenoj atlasnim moareom s vječnim i jakim kosim stupom sunca gdje se neprekidno i skoro nepokretno kovitlala prašina.
Počinjalo je tako da bi me nagovarali ići onamo: "Idi Musja, tamo te netko čeka" ili "Brže, brže Musenjka! Tamo te čeka (otegnuto) iznenađe-e-nje". Zagonetnost je bila tek simbolična, jer ja sam upravo odlično znala kakav je taj "netko" i kakvo je to iznenađenje, a i oni što su me nagovarali znali su da - znam. Bili su to ili Augusta Ivanovna ili Asjina dadilja Aleksandra Muhina, ponekada i nekakva gošća, no uvijek - žena, i nikada - majka, i nikada - sama Valerija....

Autobiografska proza istaknute ruske književnice i pjesnikinje nastala u pariškoj emigraciji uglavnom u prvoj polovici tridesetih godina 20. stoljeća. I u prozi Cvetajeva ostaje vjerna svojoj liričnosti; njezina je proza zvučna, ritmična, ispresijecana obiljem crtica, neočekivanih lomova i skokova te ispunjena neologizmima. Sama je naracija vješto očuđena učestalim dječjim rezoniranjem i viđenjem stvari iz dječje perspektive. Na kraju knjige je objavljen pogovor prevoditeljice Adrijane Vidić. (online katalog KGZ)