Diaconus verbi Marijan Jerko Fućak 1932 - 1992
Marijan Jerko Fućak

Ove, mnogočime provizorne i nedorečene stranice, bile su predviđene za šezdesetu obljetnicu života prof. dr. Marijana Jerka Fućaka OFM (23. studenoga 1992), ali su, na žalost, bile odgođene i uvjetovane ne samo domovinskim strahotnim ratom, nego i preranim, premda - zasigurno u skladu s nedokučivim Božjim promislom - zrelim prijelazom fra Jerka (na Dušni dan, 2. studenoga 1992) u eshatološko »biti s Gospodinom« (1 Sol 4,17).
Vjerom uvjereni, »uzajamno se tješimo« (1 Sol 4,18) da još jedan Jeronim, sada odista hrvatski, iz Božje zbilje blagohotno i zagovorno prati sve biblijsko-teološke napore i djelatnike na ovim, u sadašnjoj povijesnoj uvjetovanosti još uvijek preupitnim, bespućima.
Ne samo Crkva u Hrvata, nego i svekolika hrvatska uljudba, odlaskom dr. Fućaka osiromašeni su, siguran sam, za jednog od suvremenih iznimnih zaslužnika, ali i zadužitelja.
Mnogi se uzvanici ovoga zbornika nisu mogli odazvati iz spomenutih razloga, poneki iz posve osobnih, a neki, možda mojom neupućenošću nisu bili pozvani. Unatoč svim nepriličnostima, svakome zahvalnost i isprika, ali ponajviše želja da nam ovaj spomenspis bude izdašnom gozbom Riječi, one Riječi kojoj je dr. Fućak bio jednim od suvremenih domovinskih najuvjerljivijih »poslužitelja po kojima«, neka mi bude dopušteno osobno svjedočanstvo, pavlovski prerečeno, uzvjerovasmo »kako već komu Gospodin dade« (1 Kor 3,5).
Velik broj prijatelja, subraće, suradnika, kolega, učenika i štovatelja našega »Rabija«, uznastojali su ga ovim znanstvenim uzdarjem, na koje će se on jeronimski nasmiješiti, komemorirati i, jednim od najzaufanijih molitvenih uzdaha ranokršćanskih pobožnika, svesrdno mu zaželjeti smirenost In vsculo Domini.
U Samoboru, na Blagdan sv. Jeronima, 30. rujna 1993. Zvonimir Izidor Herman OFM.