Strabizam i nistagmus
Marija Čelić, Vjekoslav Dorn

,

U drugoj polovini 19. stoljeća došlo je do velikih i važnih spoznaja za razvoj oftalmologije a i prvih usmjerenja na pojedina područja unutar te struke.
To je vrijeme kada se mijenja pristup poremećaju položaja oka od prvotno kirurške korekcije, u estetsko-kozmetičkom smislu, u cjelovito liječenje poremećaja okulomotorike i senzorike.
Potrebno je istaknuti da su naši liječnici onoga doba pratili aktualne tečevine struke, jedva nešto zaostajući. Iza prve uspješne operacije strabizma polovinom 19. stoljeća i afirmiranih te etabliranih kirurških zahvata (Dieffenbach, von Graefe, Critchett), uskoro se, 1895. godine u Zakladnoj bolnici milosrdne braće u Zagrebu, izvode operacije strabizma. Godine 1896. E. L. Javal, u Parizu, objavljuje knjigu o konzervativnom liječenju strabizma, prvo djelo o ortoptičkom i pleoptičkom liječenju, a već godine 1897. Vinko Lušić-Matković u »Liječničkom vjesniku« izvješćuje o ortoptičkom liječenju i dugotrajnim stereoskopskim vježbama.
Manifestni poremećaji okulomotorike i s njima često povezani senzorički poremećaji uvelike postoje među djecom dok su latentni strabizmi češći u odraslih.
Strabizam je najčešća očna bolest u djetinjstvu (4 - 6%), koja nije samo estetska mana nego i poremećaj vidne funkcije, najčešće kao slabovidnost škiljavog oka (2 - 3%).
Stoga je očita potreba boljeg poznavanja dijagnostike i liječenja strabizma, gradiva koje se predaje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.