Tarkvinijski konjići
Marguerite Duras

Sunce, more, ljeto. Mediteransko primorsko mjestašce. Sredina 20. stoljeća ili pedeset godina poslije, svejedno. Kupamo se, razgovaramo, boćamo. Trpimo žegu. Ubijamo vrijeme. Najbolji smo prijatelji, supružnici, ljubavnici. Beskrajno se volimo, a ne podnosimo se. Predobro se poznajemo. Iznemogli smo, otupjeli od beznađa prisnosti. Vrućinu, dosadu i zamor ne može zasjeniti ni tragična smrt mladića koji je stao na minu. Utjehu tek načas nađeš u moru. I u pričama. I u alkoholu. I pri pomisli na druge predjele, zavodljive daljine u vremenu i prostoru, kamo se samo valja odvažiti . . . Svaka čast onima koji uspiju.
Rani roman Marguerite Duras pravi je zametnuti biser: klasična poema o ocvatu ljubavi, neizbježnom brodolomu života u paru i tihom rastakanju prijateljstva. Malo remek-djelo za sva vremena i sve životne dobi: mladima egzistencijalistički šik, a zrelima bolno životan, slatkosjetna uspomena za zlatne godine. Poslužite uz šum mora i biter campari.