Jedna Swannova ljubav
Marcel Proust

Da bi čovjek stekao pristup u »mali klan«, »malu skupinu« ili »društvance« kod Verdurinovih, bio je dovoljan samo jedan uvjet, ali je taj bio neophodan: morao je bez riječi prihvatiti credo koji je u jednom od svojih članaka govorio da je mladi pijanist — te godine štićenik gospode Verdurin o kojem je ona govorila: »Kako se uopće smije dopustiti da netko tako dobro svira Wagnera!« — bacio u zasjenak i Plantća i Rubinsteina, i da je doktor Cottard uspješniji dijagnostičar od Potaina. Svaki »novi član«, kojeg Verdurinovi nisu uspjeli uvjeriti da su soareje onih ljudi koji ne zalaze k njima dosadne kao proljev, bio je smjesta isključen iz njihovih redova. Što se toga tiče, žene je bilo teže nego muškarce nagnati da se ne zanimaju za visoko društvo i da se odreknu svake želje da se osobno uvjere da drugi saloni nisu tako zabavni, pa su Verdurinovi, pribojavajući se da taj istraživački duh i taj zloduh taštine ne bi svojom zaraznošću presudno djelovao na pravovjernost njihove male crkve, nakanili malo-pomalo isključiti iz svojih redova sve »vjernike« ženskog roda.