Bolje biti vjetar nego list
Majda Rijavec, Dubravka Miljković

Psihologija dječjeg samopouzdanja

Stručnjaci s mnogo argumenata tvrde da djeca danas postaju sve osamljenija i depresivnija, nervoznija, sklonija agresivnom ponašanju. Za psihologe je stoga doista prvoklasni izazov odgovoriti na pitanje o tome što možemo promijeniti kako bismo našoj djeci pomogli da žive boljim životom i postanu bolji ljudi.
Ovo je knjiga koja na taj izazov odgovara na pravi način: zanimljivo, mudro, duhovito. Autorice nas navode na razmišljanje vješto provocirajući "aha" osjećaje brojnim anegdotama, dječjim zapažanjima, promišljeno odabranim isječcima iz raznolikih izvora, pitkim mini-lekcijama iz znanosti, mameći često smijeh "biserima" koje prepoznajemo u svojim postupcima ili postupcima drugih prema djeci.

Uloge: tata, mama i dijete
Mjesto: dnevna soba ili kuhinja - možda čak vaša
Radnja: dijete na licu svoje mame vidi tugu i pita: "Što ti je mama? Izgledaš mi tužna." Mama, s očitom napetošću u glasu kaže: "Ma ne, nije mi ništa! Sve je u redu!" i usput pogledava muža. On na to sikne na dijete: "Zašto uzrujavaš mamu?!" Dijete najprije u čudu, ništa ne shvaćajući, pogleda oca, pa majku, a onda - udari u plač! Majka vrisne na oca: "Vidiš što si sad učinio!!"

Podloga radnje: dijete je dobro uočilo da se s majkom nešto događa i želi to provjeriti. Majka od njega - pravi budalu. Očito laže. Čini to ili zato što želi dijete "zaštititi" - ma što to značilo ili pak ni sama ne zna kako da izađe na kraj sa svojom tugom. Da je rekla: "Da, sada sam tužna ali to će me proći; hvala što si to primijetio", dijete bi dobilo potvrdu svojeg točnog opažanja, ali i pouku da tuga dolazi i - odlazi. Otac, u nastavku, želeći "zaštititi" majku - ma što to značilo, ili možda da umanji svoj mogući doprinos toj tuzi, dodatno zbunjuje dijete. Ako mama nije tužna, zašto bi ju to pitanje trebalo uzrujati? Ako jest tužna, zašto se to ne bi smjelo pitati i zašto mama zapravo laže? I kao šlag na kraju, mama se još izviče na tatu!

Posljedice ponavljanja radnje: ako se takva scena odigrala jednom, posve je sigurno da će se odigrati desetke, ako ne i stotine puta nakon toga. Što je to što će dijete naučiti? Svijet oko sebe ne možeš razumjeti, onome što vidiš ne možeš vjerovati, razmišljati je beskorisno. Kako da uopće vjeruješ sebi? Kako da razviješ samopouzdanje i samopoštovanje?

Pomoći djetetu da razvije svoje samopouzdanje jedan je od najvažnijih roditeljskih zadataka. I svakako jedan od najtežih. No nemojte odustati - osobito sada kad ste se prisjetili koliko ste puta sami odigrali uvodni igrokaz! Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list. (autorica)