U crvenilu
Magdalena Tulli

Svijet se danas guši osjećajem neispunjenosti koji izjednačava siromašne i bogate, progonitelje i progonjene. Neispunjenost pojačava prohtjeve. Zadovoljenje prohtjeva nikad ne donosi smire nje, taj se osjećaj uvijek iznova pojavljuje. Na tom se mjestu pojavljuje patnja.
O toj patnji koja neprestano raste progovaraju tri priče 'U crvenilu'. U prvoj glavni likovi zatomljuju patnju sudjelujući u ratu. U drugoj ispunjavaju ispraznost vlastitih života gomilajući imovinu i novac. U trećoj se predaju ludilu, kao da ono može ublažiti njihovu bol. Patnja koju ne žele prihvatiti pretvara se u mržnju."
Roman U crvenilu (W czerwieni, 1998) bio je nominiran za pre stižnu poljsku književnu nagradu NIKE, a preveden je na njemački i francuski. U njernu autorica slijedi liniju iz prvog romana, Snovi i kamenje (Sny i kamienie), koju je kritika nazvala antipro-zom, nefabularnim nizanjem događaja.
Magdalena Tulli cijelo vrijeme balansira na rubu fantastičnog i stvarnog, a od čitatelja zahtijeva aktivno sudjelovanje u procesu prepoznavanja. U ovom je pak romanu ipak više pozornosti poklonila fabuliranju, a događaje je pokušala smjestiti u povije-sno-realne okvire. Premda se radi o mitopoetskom, tzv. "mogu ćem svijetu", čitatelj će bez problema povezati slijed događaja s realijama naše stvarnosti i odlikama sadašnjosti. Patnja je u ovom slučaju sveprisutna, a sve tri priče u romanu imaju sličan svršetak. Izlaza iz okvira koje nam nameće ne samo društvo nego i mi sami nema, sućut je isključena, empatije nema, a konačan je kraj dalek i nedostižan. Na putu prema svršetku preostaju nam samo patnja i trpljenje, pri čemu nam nemilosrdan i bešćutan pripovjedač želi samo odmoći.