Čarobnjak iz Oza
Lyman Frank Baum

Narodna predaja, legende, mitovi i bajke stoljećima su dio djetinjstva jer svako mlado biće osjeća prirodnu i nagonsku ljubav prema maštovitim, neobičnim i bjelodano nestvarnim pričama. Grimmove i Andersenove krilate vile usrećile su više dječjih srdaca nego ikoja druga ljudska tvorba.
No starinska bajka koja je hranila maštu naraštaja sada bi mogla biti prognana medu "povijesne" u dječjoj knjižnici. Došlo je vrijeme za nove "čudesne priče" iz kojih su nestali otrcani duhovi, patuljci i vile, zajedno sa svim ostalim jezovitim događajima od kojih se ledila krv i koje su njihovi tvorci izmišljali da bi svakoj priči dodali dojmljivu pouku. U suvremenom odgoju već je sadržana pouka, pa današnje dijete u bajkama traži samo zabavu i vrlo lako može bez svih neugodnih dogodovština.
Imajući to na umu, priča o čudesnom čarobnjaku iz Oza napisana je samo zato da bi zabavila današnju djecu. Ona teži tomu da bude osuvremenjena bajka u kojoj su zadržani čuđenje i radost, a izostavljeni su bol i užas.