Ljubav nije ljubljena
Lush Gjergji

Sve se mijenja, a opet, ništa se ne mijenja. Tajna života u prostom i vremenu, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mijenjaju se okolnosti, prilike, situacije, mjesta života, boravka, rada, politički sustavi, gospodarstvo, kultura... Ali ipak čovjek »ostaje« čovjek, odnosno pozvan je da »postane« čovjek, još više vjernik, kršćanin, dijete Božje, brat-sestra svima.
Odmah se nameće pitanje: kako? Jedino vraćajući se »starom izvoru koji uvijek daje novu vodu«, kako je rado govorio Dobri Ivan XXIII. o Crkvi, po Crkvi, s Crkvom i u Crkvi BOGU, izvoru života, novosti, ljubavi, po sakramentima, čitanjem, razmatranjem, prihvaćanjem Biblije - Božje poruke, molitvom.
Izazovi novog vremena su veliki za sve ljude, osobito za nas vjernike, Bogu posvećene osobe. Što, zapravo, znači biti danas vjernik, kršćanin, svećenik, redovnik, redovnica, živjeti i svjedočiti naše zvanje i poslanje sada i ovdje?
Slabići, kukavice, nezreli, neuravnotežene osobe bježe ili u prošlost - regresijom, ili u budućnost - projekcijom, žaleći za prošlim zlatnim vremenima, ili čekajući pasivno neko bolje sutra.