Pohvala parazitu; Pohvala plesu; Pohvala muhi
Lukijan

Držite pozivnicu, ustreptali čitatelju, zanesena čitateljice, na nesmetanu šetnju didaktičkim labirintima koji u sofističke se perivoje slijevaju.
Ovim trojstvom pohvala (Pohvala parazitu, Pohvala plesu i Pohvala muhi), do ovoga uknjiženja zastiranog vjekovnim zvjezdanim prašinama, plemenitog i profinjeno škakljivog pera izniklog u Samosati, ukazana je putosmjernica prema vrhuncima optočenim oblacima na kojima dokono čavrljaju najsmjeliji antički humanisti. A među njima glavnu riječ vodi svjetski putnik i hodočasnik duhovite duhovnosti, Lukijan iz Samosate, Charlie Chaplin dramatičnih gramatičkih komičnosti, Buster Keaton jezičnih akrobacija, Marcel Marceau filozofske poetičnosti. Životni vijek Lukijana iz Samosate (2. st. n. e.), prvog učenog parodičara u povijesti (ali i parodičara povijesti), svježinom misli i oštrinom izraza izravno se nadovezuje na naš, a poruka je današnjici da bi si u primozgu svatko (a pogotovo neki) trebali ugraditi, kao što računala oplemenjujemo Pentiumima, pokojeg Lukijana. Ovom knjigom dano nam je dovvnloadiranje čitavog Lukijana III, sasvim dostatno za trajno uzdizanje sistema.
U predvorje nas ovom niskozdanju uvodi Pohvala pohvalama, semi-ramidovski podsjetnik, zatim liftom do Pohvale parazitu, a tu već zastor podižu Simon i Tihijad, izričući jedan od temeljnih Lukijanovih postulata: da istini je smijeh prezime. Elegantnim skokom potom, kat naviše, pod svodom ste Pohvali plesu, predkubrickovskim scenarijem idealnih kozmoloških violinskih ključeva koja spoznajna nam vratašca otvaraju. A na trećem katu mansardi nalik, s kojeg pogled seže ponad životnih trzaja - preostane li vam daha! - zazujat će ovom trokatnicom osviještenog humanizma i Pohvala muhi odnosno prva poslanica ispisana s namjerom čitanja onkraj redaka.
Slojem uvjerljive blagoglagoljivosti, namazom učenosti, šnitom urnebesa i prstohvatom ironije podastrijeta je raskošna Lukijanovska trpeza, a svo je to izobilje k tome još i zaliveno probranim humanizmom.