Ervehe. Knjiga o jednoj majci osmi je roman Balkanske sage albansko-makedonskog pisca Luana Starove. Riječ je o lirskoj i meditativnoj, ali epski produljenoj potresnoj naraciji o višekratnom progonstvu što se proteže kroz nekoliko naraštaja i svojom difuznom prirodom trajno obilježava živote više generacija jedne obitelji.
Roman u naslovu nosi ime glavne heroine, pripovjedačeve majke Ervehe. Mlada albanska obitelj prinuđena je četrdesetih godina prošlog stoljeća napustiti domovinu i preko Ohridskog jezera doći do „obale egzila“ u Makedoniji. Granica koju prelaze, u to vrijeme, nije samo najzatvorenija na Balkanu i u Europi, već je to i granica koja je sudbinu pripovjedačeve obitelji presjekla na dva dijela. U vječnom egzilu prema Europi, ali i prema samima sebi, u dihotomiji iščekivanja povratka i bježanja prema ideji Zapada, Majka je jedini postojani, nepokolebljivi stub koji, kako i sama kaže, postoji kako bi obitelj održao na životu.
Nezaobilazan kronotip ovog u presudnoj mjeri autobiografskog pripovijedanja predstavlja Balkan na kojem izvjesnost progonstva ima veoma kroničan karakter i trajanje. Starovin roman nije samo roman o jednoj Majci, ni o majci općenito. To je prije bolna hermeneutika doživljenog bjekstva, surovo neprohodnih granica, ukradenog vremena, zarobljenih nada i potencijala jedne obitelji.
Luan Starova (Pogradec, Albanija, 1941.) od 1943. godine živi u Makedoniji (najprije u Strugi, zatim u Skoplju). Školovao se na makedonskom jeziku, a diplomirao je francuski jezik i književnost. Od 1974., nakon magisterija i doktorata u Zagrebu, specijalizira na Sorboni u Parizu na području moderne francuske književnosti, a karijeru nastavlja kao sveučilišni profesor na Filološkom fakultetu u Skoplju. Bio je ambasador SFR Jugoslavije u Tunisu i u Palestini, zatim i prvi ambasador Republike Makedonije u Francuskoj, stalni predstavnik u UNESCO-u te nerezidentni ambasador u Španjolskoj i Portugalu.
Starova piše na makedonskom, albanskom i francuskom jeziku, a pozornost domaće i međunarodne književne i kulturne javnosti privukao je 1992. objavljivanjem romana Očeve knjige, koji će postati i knjiga matrica serije cikličkih romana koje autor objavljuje pod zajedničkim naslovom Balkanska saga. Objavljeno je dvanaest romana tog ciklusa za koji je dobio nagradu „Marguerite Yourcenar“ te Medalju Udruženja pisaca koji pišu na francuskom jeziku, kao i najviše francusko priznanje, Orden Legije časti ‒ Vitez umjetnosti i književnosti. Uz prvijenac izdvajamo: Balkanski ključ (1995.), Put jegulja (2000.), Tvrđava od pepela (2003.), Ervehe. Knjiga o jednoj majci (2005.), Generalova ljubav (2008.).
Kao iznimno prevođenog pisca, Starovu je hrvatska publika imala priliku čitati u prijevodu Mate Marasa (Vrijeme koza, Znanje, 2000.).
Iz recenzija:
„Francuska je s ushićenjem i emocijama otkrila pisca Luana Starovu, izuzetnog i jedinstvenog romansijera koji je duboko ukorijenjen i zakotvljen u balkanskom svijetu o kojem veoma poetično izražava svoja iskustva...“ - Edgard Morin
„Luan Starova i ovim romanom nastavlja izgradnju Balkanske sage koja je već dio velikih europskih romana...“ - Livres Hébdo, 8. svibnja 2014.
„Ova knjiga predstavlja pravi uspjeh. Balkan je predstavljen u dugim periodima inercije, a zatim iznenadnog ubrzavanja, s pitanjima o identitetu, o razapinjanju između Istoka i Zapada...“ - Joséphine Dedet
„Budući da raspored knjiga u biblioteci predstavlja jednu od bitnih tema u djelu Starove, mogli bi njegove knjige ubrojiti među romane Kadarea i Kiša. Ovaj autor, s istom lakoćom kao i Kadare, orijentira se u balkanskom vremenu i prostoru, a s Danilom Kišom dijeli veličinu najuzbudljivijeg homagea Ocu“. - Eric Naulleau
