Bilo jedno ubavo selo
Lovre Katić

Iz kompleksa brojnih arheoloških nalazišta naše zemlje jedan se izdvaja kako svojom vrijednošću tako i neobičnom sudbinom. Kada se potkraj prošlog stoljeća pristupilo otkrivanju njegovih tajni, munjevitom brzinom pronio je kroz svijet znanosti slavu naše mlade arheologije. Slijedili su opsežni radovi u kojima su sudjelovali najpoznatiji strani istraživači, pojavile su se knjige i znanstveni radovi na hrvatskom, njemačkom, engleskom i drugim jezicima. Ukratko, lokalitet se našao u centru pozornosti ne samo stručnjaka, već i svih ljubitelja stare kulture i umjetnosti. To je Solin, Salona. Koliko je stoljeća trebalo da se u danas malom predgrađu Splita sakupi takvo umjetničko blago koje je, vraćeno na svjetlo dana, zadivilo cijeli svijet?

Već u vremenu koje neposredno prethodi počecima nove ere bilo je na mjestu Solina ilirsko naselje. Ljepota mjesta na ušću rijeke Jadra privukla je i Rimljane. Osnivaju koloniju koja se uskoro pretvara u veliki grad, metropolu rimske provincije Dalmacije, a to znači teritorij od Istre do Albanije, od Jadranskog mora do Save i Beograda. Procjenjuje se da je Solin na vrhuncu svog razvoja brojio više od 60.000 stanovnika. Amfiteatar s gledalištem za približno 20.000 ljudi ide među 25 najvećih u svijetu iz rimskog vremena. Tu su raskošna javna kupatila, impozantni gradski zidovi, hramovi svih mogućih kultova, lijepi teatar, luksuzne privatne zgrade s podovima od mozaika i na javnim mjestima monumentalne skulpture. U solinsku luku stizali su brodovi s cijelog Mediterana da se odatle njihov teret razmili po srednjoj Evropi i Balkanu, preko pet cesta koje su povezivale grad sa zaleđem....