Veseli sprovod
Ljudmila Ulicka

"Veseli sprovod" nije ni naročito značajna ni strašno moćna knjiga - ali ima nešto svoje, nekakav spoj iščašenosti i tuge, fin i pomalo unikatan. Ulicka ima vrlo čist stil, bez viškova, s elegancijom kratkopričaša, a - osim ponešto karakternih "stereotipova" - priča je zamišljena prilično "nekomercijalno". (Robert perišić, Globus)

"Veseli sprovod daleko je od nacionalističkog patosa. Sasvim suprotno, Ulicka piše duhovito, opušteno i kozmopolitski. (Dragan Jurak, Jutarnji list)

New York, sparni kolovoz 1991. Oko samrtne postelje teško bolesnog, ali još uvijek vrlo živahnog slikara Alika okupljaju se, uz ženu, ljubavnicu i bivšu djevojku (nekoć cirkusantkinju, danas pravnicu) s autističnom kćeri, njegovi prijatelji, ruski imigranti. Dok traju posljednje pripreme, prisjećaju se dogodovština s Alikom i života u Rusiji, obnavljaju stara suparništva i zakopavaju ratne sjekire, ispijaju čaj i(li) votku, dovode svećenika ali i rabina, a na CNN-u se vrte prizori neuspjelog vojnog udara u Moskvi, posljednjeg trzaja komunističkog režima od kojega su svi oni pobjegli . . .

Imigrantsko iskustvo, slikovit prikaz “ruske duše”, oda američkoj životnosti i raznolikosti, neuništiva strast za životom, čitava galerija živopisnih karaktera, sažete ali kompleksne refleksije o životu i smrti, domovini i egzilu, ljubavi i gubitku, bez imalo patetike i melodramatičnosti – sve je to stalo u ovaj kratki roman jedne od najvećih suvremenih ruskih književnica Ljudmile Ulicke, kojim se autorica predstavlja hrvatskim čitateljima.