O njemu se u obitelji šutjelo i Nora ga je vidjela samo jednom, dok je bila dijete, ali njezin djed Jakov Osecki neće joj zauvijek ostati tajna – dugo nakon njegove smrti, kada ga bude trebala najviše, otkrit će joj ga pisma i dnevnici pohranjeni u škrinjici od vrbova drva. Između kazališne umjetnice Nore i nesuđenoga glazbenika Jakova u briljantnom romanu Ljudmile Ulicke protegnulo se jedno od najburnijih stoljeća ruske i europske novije povijesti. Varljivo obećanje vremena prije Revolucije, pogibije u svjetskim ratovima, mrak staljinizma i previranja najnovijeg doba – kroz sva ta razdoblja provest će nas ljubavi i razočaranja, ideali i zablude, izdaje i nadanja triju generacija obitelji Osecki. Ali svatko tko je ikada čitao Ulicku zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan? A to kako se ostaje slobodan u mreži spletenoj od okolnosti, gena, slučaja i povijesti može nam reći samo velika književnost – knjiga poput Jakovljevih ljestvi, koju zasigurno nećete zaboraviti.
“Priče o pričama kakve samo život može iznjedriti. Zamršene, tragične, utješne, zagonetne, općeljudske – o ljubavi i izdaji, o osamljenosti i solidarnosti, o hrabrosti i kukavičluku. Ljudmila Ulicka pripovijeda ih samouvjereno, sa suosjećanjem, poštovanjem i fino odmjerenim humorom. Još je jednom stvorila veličanstvenu, u najširem smislu razotkrivajuću knjigu koja uz obilje činjenica oslikava kobno isprepletanje male i velike povijesti.” - Neue Zürcher Zeitung
“U Jakovljevim ljestvama Ulicka beskompromisno pokazuje što je sovjetski sustav činio ljudima koji su bili preslabi da mu se suprotstave. Ovaj roman najosobnija je knjiga Ljudmile Ulicke.” - Süddeutsche Zeitung
“Toliko sudbina, toliko epoha – autorica ih uvjerljivo povezuje u veličanstven pripovjedni tijek koji nas vodi prema dubokom razumijevanju Rusije.” - Sächsische Zeitung
Ljudmila Ulicka rođena je 1943. u Baškiriji tijekom evakuacije, a odrasla je u Moskvi, gdje je nakon završetka studija radila u genetičkom laboratoriju. Otpuštena je zbog pretipkavanja samizdata, nakon čega radi u kazalištu te piše crtice i tekstove za djecu. Priče počinje objavljivati potkraj osamdesetih u časopisima te se potpuno posvećuje pisanju proze. Za romane i zbirke priča, prevedene na više od dvadeset jezika, osvojila je brojne nagrade, prva je žena koja je dobila nagradu Ruski Booker (2001.), a najvažnija su joj djela Sonječka i druge priče, Medeja i njezina djeca, Veseli sprovod, Slučaj Kukocki, Daniel Stein, prevoditelj, Iskreno vaš, Šurik, Zeleni šator...
