Lipanjski snijeg
Ljuba Arnautović

Dan je 31. svibnja 1940., petak. Lipanjski snijeg upravo je počeo sasvim nježno letjeti. Baš se toga toplog dana, koji obećava dugo, lijeno ljeto, to mora dogoditi: Karlija i Leopolda privode u raciji provedenoj u krčmi. Sumnja se da su stranci i kao takve milicija ih je odmah predala službenicima u civilu domaće tajne službe NKVD. Premda se centrala NKVD-a, Lubjanka, nalazi u neposrednu susjedstvu, mladiće se vozi u „crnim gavranima”, tim limuzinama koje izazivaju strah i užas, koje svoje putnike često nikamo ne odvode, i dovozi ih se u vožnji od najviše dvije minute u dvorište impozantne gospodarske zgrade.
Nina živi sa svojom majkom Anastazijom u malenu kućerku u donjem gradu. Obje žene idu svakog dana na posao i obrađuju vrt iza kuće. Kad topola otpuhuje svoj lipanjski snijeg, Nini se stisne u grudima i tjera od sebe bolno sjećanje što bolje zna i umije. Rat je mnogo stajao, u životima kao i u novcu. Sada bjesni hladni rat, a i on je skup. Potreban je kapital za naoružanje i pomoć dalekim bratskim zemljama. Žitarice se s inozemstvom razmjenjuju za devize, a kod kuće ih nema za život. Osim toga, osvećuje se i to što je uništeno toliko mnogo duhovnog kao i radno sposobnog potencijala. Staljinu, kojemu preostaju još dvije godine života, manjka svaki uvid u stanje ili čak kajanje. Kao i pred rat i tijekom rata vođa zna manipulirati svojim narodom, mora ga se samo svojski dobro držati u strahu.

Ljuba Arnautović, austrijska književnica, prevoditeljica i novinarka, rođena je 1954. u Kursku, bivšemu Sovjetskom Savezu. Od 1959. živi u Beču gdje je objavila svoj prvi roman Im Verborgenen (U tajnosti, 2018.). U romanu Junischnee (Lipanjski snijeg, 2021.) pripovijeda svoju vlastitu, austrijsko-rusku obiteljsku priču, opisujući kako u 20. stoljeću diktatorski režimi i politička samovolja određuju tragične sudbine milijuna običnih ljudi.
nazad vrh