Ona
Lepa Smoje

Autobiografija životne saputnice Miljenka Smoje, Lepe, (...) ispričana je živim, govornim ritmom koji vuče na čitanje. (...) Pojednostavljene i očekivane slike nisu obilježje ove osobne historije koja, unatoč „velikom Ja“ nije egomanska nego – kao dio svoje priče – bilježi i romaneskne putanje nekolicine likova. (Robert Perišić, Globus)

Sve, samo ne klasična autobiografija dugogodišnje pratiteljice, supruge, najbolje prijateljice i muze legendarnog splitskog kroničara, novinara i književnika Miljenka Smoje.
"Ima jedna stara arapska priča o plesačici zvanoj Lepa, koja je u gužvi na splitskom Pazaru ugledala vlastiti život, pa pobjegla od njega u konobu kod Fife. Uredniku Lepinog životopisa bilo to malo čudno, pa otišao na Pazar i tamo zaista vidio njezin život. Kad ga je pitao zašto je uplašio Lepu, ovaj mu je odgovorio da nije htio. 'Samo sam se iznenadio što je vidim na Pazaru', rekao je Lepin život, 'a imam s njom dogovoren ručak kod Fife'."
Boris Dežulović
Lepe Smoje, koja u prvom licu prepričava svoj rijetko bogat život - od djetinjstva rascjepkanog očevim selidbama po Kraljevini Jugoslaviji, prvih ljubavi, bijega od kuće, ratnih stradanja u kojoj su komunističke vlasti hapsile i njenog oca i nju, do poslijeratne, već gotovo epske romanse s najvećim splitskim novinarom, od prvog susreta na dan oslobođenja Splita, do njegove smrti, na isti dan, pedeset jednu godinu kasnije.
Njen je život obilježen osobnim tragedijama i smrtima najbližih: Lepa je nadživjela cijelu užu rodbinu, u ratu je izgubila brata čiji grob nikad nije pronašla, kćerku joj je oduzela bolest, kao na kraju i Miljenka Smoju, čovjeka s kojim je pola stoljeća dijelila sve te nesreće.
Sve to Lepa u ovoj intimnoj ispovijedi preživljava po drugi put, prepričavajući svoje drame s istim onim živim duhom i humorom s kakvim je preživjela sve velike nesreće, sve male radosti, i jednu veliku ljubav.