Kodovi identiteta
Leonida Kovač

Diskurs Leonide Kovač je eksplicitan i direktan, gotovo tjelesan. On ispunjava i remeti prostor. Njena teorija oponaša rad performativa, djelatna je. Odigrava se u jednom trenutku i najednom mjestu izgovaranja/izricanja. [...] Njen diskurs nastaje na baštini poststrukturalističke transgresivne tekstualne produkcije: Lacana, Foucaulta, Kristeve, Deleuzea, Guattarija, Baudrillarda, i mnogih drugih. Neosporan je utjecaj slovenske lakanovske teorije i psihoanalitičkog interesa za društvenu performativnost. Kada pristupa umjetniku [subjektu/objektu] promatra ga kroz kontekstualne mogućnosti udvajanja, skrivanja i proizvođenja identiteta. Djelo je nešto što funkcionira kao simptom: pokazna kritička pojavnost [neprisilnal reda Realnosti, Simboličkog i Imaginarnog. Zato ona vraća u postmoderni diskurs frazeologiju avangarde, politike i ekscesne realnosti: subverzija, kretanje kapitala, pozicija moći, promjena načina percepcije, prijestup, simbolički sistem, uzurpiranu stvarnost digresije, uokvirenje, nemoguće...