Filozofija nade
Lars Fr. H. Svendsen

Što je nada? Što zapravo znači nečemu se nadati? Međunarodno priznati filozof Lars Fr. H. Svendsen nakon straha, zla, dosade, slobode, usamljenosti i laži istražuje nadu – i to ne bez razloga. Nada je preduvjet za život vrijedan življenja – u životu ispunjenom kušnjama, nada je ono što čovjeka može usmjeriti i motivirati ga da ih nadiđe. Nada nam je danas potrebnija nego ikada.
Recentna zbivanja u Europi ponukala su autora na promišljanje filozofskih aspekata nade kao fenomena koji svakom pojedincu nosi različita značenja i vrijednosti. Nekima ona znači pasivnost, odustajanje od vjerovanja da čovjek može nešto promijeniti te prepuštanje uvjerenju da će se izvanjske sile pobrinuti da dobije što želi. Za druge je pak nada aktivna i povezana s djelovanjem na ostvarenju mogućnosti, jer budućnost nije predodređena. Nada može biti oboje. Svendsen nadu smatra neizbježnom u normalnom ljudskom životu, no je li ona blagoslov ili prokletstvo, nije sasvim jasno.
U Filozofiji nade autor nas na pronicljiv i duhovit način vodi na putovanje kroz povijest filozofije i analizira što su najistaknutiji mislioci napisali o nadi, potvrđujući tako status jednog od najvažnijih filozofa današnjice.

* * *

Ljudski je život prožet nadom. Teško bi bilo zamisliti čovjeka koji funkcionira bez nade. Bez nade je moguće preživjeti, ali ne zaista živjeti. Čovjek je, prema svemu sudeći, jedina životinja koja se nada. Razlog tomu je što se nada povezuje s nizom drugih osobina koje se smatraju inherentnima jedino ljudima. Jezik je, primjerice, jedan od preduvjeta nade. Nada je mnogo složeniji fenomen nego što mi – i većina filozofa tijekom povijesti – inače pretpostavljamo. Upravo zato što je nada tako temeljna i sadržana u gotovo svakom našem pothvatu, lako je gubimo iz vida i uzimamo zdravo za gotovo. Kad je pobliže proučimo, uviđamo da je taj fenomen prilično teško shvatiti.

Ova knjiga pruža iscrpan opis mnogih strana nade. Najveći zadatak ostaje na čitateljima, da sami prosude koliko je to primjenjivo u njihovim životima. Filozofija je, na kraju krajeva, samospoznaja, rad na vlastitim misaonim procesima i pogledima na svijet, a da bi taj rad imao stvarnu vrijednost, mora se odražavati u našem načinu života. Ne mogu dovesti druge do samospoznaje – to svatko mora sam – ali mogu ponuditi neke perspektive o kojima čitatelji dosad nisu razmišljali ili su ih previdjeli.

Lars Fr. H. Svendsen