Ljudi iz želara
Květa Legátová

Dospjela sam u područje idiotskih tradicija divljeg plemena, za koje nešto poput prava na osobnost ne postoji... Slutila sam da bi ući u krčmu, u kojoj je vrvjelo životom, i naručiti samo tanjur juhe bilo nezamislivo. Već prvi dan mi je dano na znanje da sam žena. Osjećala sam se kao siroče, predano na milost i nemilost nepostojećem selu. Ono što mi je dotad ulijevalo sigurnost odneseno je grmljavinom rijeke, rasplinulo se u zraku zasićenom nepoznatim mirisima, potonulo u vrtlogu boja, od crvene zemlje do najrazličitijih nijansi zelenila sve do nepostojanog neba. U trenucima kada sam se vraćala sama sebi, hladnokrvno sam razmišljala o tome kada ću tu poludjeti...
Roman Ljudi iz Zelara dominantno se bavi obilježjima tradicionalnog načina života, koji je počesto tragičan, ograničen bijedom i predrasudama, okrutan ali human. Legatovd piše realistično, njen je ton hladan, daleko od bilo kakve sentimentalnosti. Međutim, čitatelj osjeća i drugi sloj ispod tog nemilosrdnog realizma teksta: duboko shvaćanje i simpatiju koju autorica gaji prema svojim likovima, što naglašava poetičnost njene naracije. Kritika primjećuje da je Kveta Legatova u ovom romanu bliska naturalizmu etnografske i narodne inspiracije autora s razmeđa XIX. i XX. stoljeća, ali ističući pritom da su njen pripovjedni ritam i kompozicija teksta posvema modemi.