Splitska katedrala
Kruno Prijatelj, Nenad Gattin

,

U našem gradu živio je car - kazuje pripovjedač zanimljive »splitske« zgode iz opusa Slobodana Novaka, te tako na najodredcniji način izražava povijesnu težinu i prostornu patetiku jednoga ambijenta, odnosno jednoga čitavog grada koji je nastao, po svemu sudeći, carskom odlukom, a prije gotovo dva tisućljeća. Taj Dioklecijanov Split nije, međutim, neka arheološka rekonstrukcija ni puka antikvarna fikcija ni umišljena projekcija njegovih kasnijih stanovnika već zbiljska i opipljiva činjenica s iznimnim kontinuitetom trajanja i s posebnom logikom mijena i postupnih preobrazbi. Iako na svijetu ima značajnijih spomenika i sačuvanijih cjelina, teško je naći mjesto koje je toliko nabijeno dijakronim slojevima zbivanja, tako impregnirano prošlošću - sve do sadašnjosti i budućnosti. Naročito istaknuti objekt ka-snoantikne carske palače svakako je Dioklecijanov mauzolej, koji je za vrijeme srednjovjekovnoga komunalnog uređenja, u funkciji katedrale, također zadržao ulogu bitnog središta urbanih zbivanja, a ni u modernom životu grada nije lišen golemoga simboličkog značenja i duhovnog zračenja. Na toj čvrstoj, stambenoj građevini vidljivo se prelama dramatičnost povijesnih odnosa ili se pak očituje prava dijalektika trajanja i prolaznosti. Naime, građena kao grobnica poganskog vladara, koji je žestoko mrzio i uporno progonio kršćane, ona je postala hramom upravo protivničkog i s vremenom pobjedničkog kuha, ali je pritom paradoksalno sačuvala i spomen na svojega naručitelja i tvorca - u inače stranom i neobičnom kontekstu kršćanske crkve.