Informatičar starog kova
Kristijan Mirić

[Kristijan Mirić] je najbolji popravljač kompjutera u srednjoj Dalmaciji, a uz to je i „pravi pisac“. Do ovog zaključka sam došao empirijski, prije jedno tri godine.

Ja na idiličnom dalmatinskom otočiću, kontempliram o tome kako je genijalno ovako se izolirat, a onda zapnem nogom za kabel od laptopa, laptop opizdi sa stola i drito na konektor od napajanja. Laptopu ništa jer je konektor ublažio pad, ali s punjačem se mogu pozdravit. Diš sad nać informatičkog stručnjaka, jebala te izolacija i idilični otočki turizam. Mislim se, mislim… ima onaj bloger, ne piše na blogu odakle je, ali jide slovo „i“, sigurno je iz Šibenika. Šaljem tipu mail: „Ja sam vjerni čitatelj, imaš li prodat punjač za HP-a? Ali odma.“ Stiže mail nakon pola sata „Na godišnjem sam, ali nema problema. Nađemo se tu i tu, kad ti paše.“

Tu sam skonta da je čovjek „pravi pisac“. Kad piscu kažeš: „Redovno te čitam, bi li mi pomoga prinit frižider na treći kat?“, iz njegovog odgovora odmah znaš na čemu si. Ako te otkači, znaš da mu je to njegovo pisanje samo hobi i da mu nije nimalo stalo do svog čitatelja. Ako kaže „Nema problema, može i na četvrti“, onda si naletio na „pravog pisca“, čovjeka koji živi za rečenicu „Super mi je to šta pišeš!“.

– Vlado Bulić

Već naslov jednog od najpopularnijih blogova, a sada i knjige Kristijana Mirića: Informatičar starog kova, daje razlog za optimizam i obećava dobru književnost, jer u tom je naslovu spojeno nespojivo: ipak nova i prosječnom čovjeku „virtualna“, a u životu k'o za vraga neophodna disciplina, informatika, i pouzdanost, „stari kov“. Drugim riječima, Informatičar starog kova je prevoditelj novoga u staro, nepoznatoga u poznato, apstraktnog u konkretnije, demistifikator informatike, ali i društvenih odnosa, snobizma, izrugivač gluposti.

Potkovan u teoriji, posebno u informatici i ekonomiji, prekaljen u praksi, duhovit po rođenju, nepotkupljiv i satiričan po karakteru, analitičan i metodičan u pristupu, Informatičar je centar svijeta, globalno informatičkog i lokalno srednjemišćanskog. Njegove crtice iz svakodnevice malog poduzetnika na divljem tržištu i susreti sa živopisnim likovima čine cijeli serijal. U njegovoj se informatičkoj butigi,za razliku od one velomištanske Dvornikove, itekako govori o, šire shvaćenoj, politici.

– Kruno Lokotar