Neurotraumatologija
Krešimir Rotim

Svjetska, a isto tako i domaća medicinska literatura bogat je izvor informacija o povijesti i suvremenim nazorima o kraniocerebralnim ozljedama, onima zadobivenim u mirnodopskim ili u ratnim uvjetima. Iz obilja podataka što se temelje na poznavanju bibliografije i praktičnom iskustvu valja istaknuti da neurotraumatologija predstavlja izuzetno kompleksan problem, s brojnim specifičnostima u odnosu na druga intrakranijalna zbivanja. To drugim riječima znači da je neurotraumatologija zapravo posebna cjelina unutar neurokirurgije, ali i opće traumatologije. Poznato nam je iz svakodnevne prakse da svaki treći ozljeđenik s politraumom ima i kranioce-rebralnu ozljedu. Pritom moramo znati procijeniti kliničku sliku primarne ozljede i pretpostaviti moguće rane ili kasne sekvele primarne lezije, odnosno pažljivo pratiti evoluciju mogućih ili evidentnih neuroloških poremećaja. Stanje svijesti neposredno nakon traume, kao i u ranoj ili kasnoj posttraumatskoj fazi, osnovni je kriterij za procjenu težine kraniocerebralne ozljede. Ponekad je stupanj besvjesnoga stanja uvjetovan popratnom teškom perifernom ozljedom. Valja, dakle, razlikovati nesvijesti uzrokovane kraniocerebralnom ozljedom od onih uzrokovanih intrakranijalnim posttraumatskim komplikacijama. Imajući navedeno na umu, jasno je da neurotraumatologija predstavlja zaista patološki (neuropatoloŠki) entitet i s gledišta etiologije, intrakranijalne patofizioiogije, kliničke slike, dijagnostike te posebice terapijskih postupaka.
Uzroci kraniocerebralnih ozljeda na svoj su način refleksija današnjega sveopćeg života. Živimo u eri sveopće motorizacije, mehanizacije u kući i izvan kuće, pa možemo slobodno govoriti o epidemiji traume. I sami smo svjedoci brojnih ozljeda, posebice u prometu, često s tragičnim ishodom, a najčešći uzrok takva ishoda upravo su kraniocerebralne ozljede.