Zona Zoo
Kemal Mujičić Artnam

Pjesnik vrlo smirene intonacije i izrazito čistog jezika pita se. naime, na fonu prirode, manje kulture i urbaniteta kako je zapravo početni misterij krenuo, kako se dalje odvijao, čime se hranio i postoji li neka kozmologijska korespondencija između naše. zemaljske evidencije i svemirskog poretka života. Podrazumijevajući strah svakoga senzibilnijega pojedinca ispred nepoznatoga, ponegdje pridonosi Artnamovu nehotičnom egzistencijalističkom nespokoju i nesigurnosti, a s druge strane, autorova nesumnjiva strast za otkrićem, pa i u prastaroj ponudi prirode tu i tamo rezultira tenomenološko -redukcionističkim promatranjem takozvanog uobičajenoga predmeta ili pak poznate situacije. Uz ta dva više-manje nehotična sklanjanja u klasične poetske strategije, Artnam u osnovi ipak rabi svoj škrti, precizni i mudrosni govor koji se pametno pita, a zgodnim sintaktičkim rješenjima završava pjesmu, tj. izbjegava odgovor koji nije moguće niti pružiti.