Onkraj mitova o prirodnim i društvenim znanostima: sociološki pogled
Katarina Prpić (ur.)

Glasovita postavka o nepremostivom jazu između dviju kultura - prirodoznanstvene i humanističke, kojima je Snow (1959) kasnije priključio i kulturu (nekih) istraživača društva (Van Drjck, 2003), simbolizira veliku ontološku i metodološku podjelu koju malo tko dovodi u pitanje (Fuchs, 1996). Podjela se najžešće manifestirala u takozvanim ratovima znanosti iz devedesetih godina prošloga stoljeća, o kojima se dosta pisalo (tematski broj Science Studies, 1/1996; Segerstrale, 2000). Premda se »ratovi znanosti« (Science Wars) odnose na veoma žučna raspravljanja između istraživača znanosti i dijelova pnrodoznanstvene zajednice, oni su samo noviji simbol jaza što ga je Snow već davno prije artikulirao. No ovdje nije mjesto za širi diskurs o genezi, protagonistima i razlozima tih verbalnih sukobljavanja; o tome se čitatelj može obavijestiti i na hrvatskom jeziku (Matić, 2001).
U sporenju medu znanstvenicima javno su se manifestirala mišljenja angažiranih prirodoslovaca koji tvrde da se u nekim krugovima društvenih i humanističkih znanosti naprosto ne razumije funkcioniranje prirodnih znanosti (Bauer, 1996), a da i ne spominjemo čuvenu knjigu Grossa i LevittaHigher Su-perstition (1994). Drugi tip odnosa prirodoznanstvemka prema društvenim i humanističkim znanostima jest ocjenjivanje ostalih znanstvenih područja prema mjerilima vlastite kognitivne prakse. Takav je stav pregnatno izrazio i jedan naš ispitanik rekavši, za objektivnost u fizici, da je ona bila i ostala »ugledni primjer za sve znanosti«. Medu sociolozima znanosti ima i mišljenja da se radi o pokušaju tvrdih, prirodnih znanosti, koje u društvu uživaju viši intelektualni i socijalni status, da izvrše manje ili više agresivnu intelektualnu kolonizaciju mekih, statusnonižih znanosti. Pritom se viši status manifestira u većem javnom uvažavanju, prestižu i financiranju (Fuchs, 1996).