"Razvrstavač" je knjiga koja se sastoji od dvadeset i jedne pripovijetke. U ovome izdanju dodano je još pet iz zbirke "Restos mortales" (Posmrtni ostatci). U njoj se opisuju marginalizirani, anonimni ljudi, uglavnom bez nade, smješteni negdje između sna i jave. Priče ne obilježavaju događaji, nego čudno ozračje koje je takvo zbog smrti, ludila i neiskazanoga vremena. Likovi su osuđeni na začudnost, patnju i progon, njihov je svijet prepun pogrešaka, nesavršenosti, frustriranosti, nesreća, nestanaka, neuspjeha. Većina pripovijesti ispričana je u prvome licu, a pripovjedačem upravlja autor. Zbog samoće je stvarnost nesigurna, zbog nje likovi traže sklonište od prijetećega i negostoljubivog vanjskog svijeta. I prostori su reducirani: soba, ubožnica, ured...
U "Razvrstavaču" susrećemo čovjeka koji čitav život s puno ljubavi razvrstava poštu u poštanskom uredu i na kraju dobiva otkaz, djevojku koja mora zarađivati za život prvo kao kućna pomoćnica, a zatim kao plesačica u baru, govori se o sudbinama ljudi u staračkome domu… Sve se to odvija u magičnom i čudnom ozračju, ali ipak životnom.
Iako mu priče imaju obilježja realističke proze, u složenim situacijama dolazi do izražaja psihološki razvoj likova. U djelima Juana Mihovilovicha osjeća se utjecaj Rulfa i Dostojevskog, u njima se isprepleću uspomene na piščevo djetinjstvo i mladenačko doba, „svjesno i podsvjesno, podzemno i nadzemno, realno i irealno, razumno i nerazumno“, a ponekad se čini da su prožete hladnoćom vjetrovitog Punta Arenasa.
***
Juan Mihovilovich Hernández rođen je 1951. godine u Punta Arenasu. Pravnik je, pjesnik, pripovjedač, romanopisac i esejist. Odrastao je u dijelu toga najjužnijega grada na svijetu koji se naziva „hrvatska četvrt“ i odakle potječe niz priznatih čileanskih književnika hrvatskog podrijetla (Roque Esteban Scarpa, Nicolás Mihovilovic, Ernesto Livacic Gazzano i drugi).
Objavio je romane "La última condena" (Zadnja osuda, 1980., 1983.), "Sus desnudos pies sobre la nieve" (Njezine bose noge po snijegu, 1990.), "El contagio de la locura" (Zaraza ludila, 2006.), "Desencierro" (Oslobođenost, 2009.), "Grados de referencia" (Referencijalni stupnjevi, 2011.) i "El asombro2 (Strah, 2013.), te zbirke pripovijedaka "El ventanal de la desolación" (Prozor nad pustoši), 1989., 1993.), "El clasificador" (Razvrstavač, 1992.), "Restos mortales" (Posmrtni ostatci, 2004.) i "Los números no cuentan" (Brojevi ne pričaju, 2008.).
Dobitnik je mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu. Za poeziju su mu, između ostalih, dodijeljene Nagrada odjela za kulturu (1977.), argentinska nagrada Julio Cortázar i nagrada Antonio Pigaffeta Sveučilišta u Magallanesu. Za roman La última condena (Zadnja osuda) dobiva nagradu Pedro de Ona i nagradu na književnim igrama Gabriela Mistral.
Kod nas su mu objavljeni romani "Njezine bose noge po snijegu" i "Zaraza ludila" u prijevodu Jerka Ljubetića i u izdanju Naklada Bošković.
