Ivan Mažuranić, France Prešeren
Jože Pogačnik, Ivo Frangeš

Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića, Pjesništvo Franceta Prešerna

,

Koristeći se uspješno svojim bogatim znanjem, a to u konkretnom slučaju znači poznavanjem pisca, njegova opusa i cjelokupne hrvatske književnosti, kao i umijećem da svoje spoznaje iskaže primjerenim znanstvenim metajezikom, Frangeš je uspio Mažuranica približiti kao neprijepornu književnopovijesnu veličinu i kao autora koji trajno živi u klasičnosti i modernosti svoje izuzetne umjetnine. Inzistiranje upravo na sintezi klasičnoga i modernoga u Mažuranićevu spjevu, ali i na sintezi nacionalnoga i univerzalnoga, kojima je taj spjev prožet omogućilo je Frangešu prodor do biti Mažuranićeve umjetnosti koja je progovorila samosvojnim glasom pjesnika u kojemu odjekuje eho hrvatske književne tradicije, narodne i umjetničke, no kojima se sretno i kreativno pridružuje velika europska književna tradicija, uključivši i onu iz epohe romantizma, kojoj je i sam Mažuranić pripadao. Sa zadovoljstvom se može reći da je iščitan u svjetlu Frangešove interpretacije Mažuranićev spjev ostao neokrnjen u svojoj veličini, a pojašnjen u svojim tematskim, idejnim i strukturnim sastavnicama, potvrdio kako mu je književna trajnost svevremenska jer je jednako umjetničkim ogledalom prošlosti kao što je anticipacijom svega onoga u čemu se može prepoznati i sadašnjost.