Obavještajna državna tijela i kriminalitet
Joško Badžim

Knjiga je nastala na podlozi istraživanja provedenih u svrhu izrade doktorske disertacije na temu: Uloga obavještajnih državnih tijela u suprotstavljanju kaznenim djelima, obranjene 2012. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U istoj se daje temeljita analiza suvremenih obavještajnih službi ili državnih tijela i posebno njihove uloge u suprotstavljanju kriminalitetu koji ugrožava nacionalnu ili širu međunarodnu sigurnost. Pri tome se polazi uglavnom od dostupnih pravnih izvora, teorijskih radova, službenih nacionalnih i međunarodnih izvješća te sudskih presuda. U knjizi se daje temeljit pregled i osvrt na ključne elemente obavještajnog djelovanja, uključujući obavještajne funkcije, nadležnosti, metode rada, organizacijske oblike, vrste demokratskog nadzora i reperkusije obavještajnog djelovanja na temeljna ljudska prava. Potom se prelazi na ulogu obavještajnih tijela u suprotstavljanju pojedinim vrstama kriminaliteta i na složene i delikatne odnose koji se pri tome uspostavljaju s represivnim ili tijelima kaznenog postupka. Naglašava se sigurnosni pristup kriminalitetu koji primarno uključuje usmjerenost na prevenciju i na širi fenomenološki ili izvan kaznenopravni kontekst. Na navedeni način, obavještajna tijela sudjeluju s jedne strane u informativnoj potpori kaznene represije i s druge strane u potpori državnih mjera koje se poduzimaju u cilju suprotstavljanja širim prijetnjama iz kojih se kaznena djela generiraju. U sklopu potpore kaznenopravnoj represiji obavještajna tijela, temeljem usmjerenosti prema pojavnostima koje prethode kaznenim djelima i koje čine njihov fenomenološki i etiološki kontekst, doprinose ranom otkrivanju i prekidanju kaznenih djela ali i njihovom razjašnjavanju ex post facto. U knjizi se također analiziraju organizacijske i metodološke prilagodbe obavještajnih tijela suvremenim sigurnosnim prijetnjama, osobito terorizmu. Kompleksni odnosi između obavještajnih i represivnih tijela, uvjetovani s jedne strane fokusiranošću na iste kriminalne fenomene i s druge strane razlikama u krajnjim ciljevima te institucionalnom razdvojenošću, vode stvaranju neuralgičnih točaka u međusobnim relacijama. Identifikacijom i analizom takvih točaka autor vodi i do prijedloga organizacijskih i normativnih rješenja za njihovo prevladavanje ili usklađivanje. S time u vezi, analiziraju se osobito pitanja razmjene informacija između obavještajnih i represivnih tijela, usklađivanje njihovog djelovanja te potrebe i mogućnosti korištenja obavještajnih podataka i resursa u kaznenim dokaznim postupcima.

Autor je rođen u Šibeniku 1967. godine. Živi i radi u Zagrebu. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu je diplomirao 1993. godine, a potom na istom fakultetu magistrirao 2004. s temom: Kaznenopravna zaštita nacionalne sigurnosti (mentor: prof. dr. sc. Željko Horvatić) te doktorirao 2012. godine s temom: Uloga obavještajnih državnih tijela u suprotstavljanju kaznenim djelima (mentor: akademik prof. dr. sc. Davor Krapac). Objavio je nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Od 1993. godine zaposlen je kao državni službenik u tijelima sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. Između ostaloga radio je na mjestima načelnika jednog od operativnih odjela u sjedištu SZUP-a - Služba za zaštitu ustavnog poretka (1998-2000), zatim pomoćnika ravnatelja POA-e - Protuobavještajne agencije i njene pravne slijednice SOA-e - Sigurnosno-obavještajne agencije, za analitičke poslove (od 2004-2007), zamjenika predstojnika (2007-2009) i načelnika odjela za analitiku u UVNS-u - Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost (2009-2013). Trenutno radi kao viši stručni savjetnik u istom državnom tijelu. Bio je voditelj projekta reforme sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske 2006. godine u sklopu koje je iste godine donesen Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH i niz drugih zakonskih i podzakonskih propisa te potom sudionik u izradi više propisa u sklopu procesa usklađivanja sa sigurnosnim standardima NATO i EU.