Gatanja po pepelu o izgnanstvima i logorima tragom pisanja
Jovica Aćin

Neobična, jeziva, zbunjujuća i zacijelo snažna knjiga beogradskog pisca i esejista Jovice Aćina Gatanja po pepelu posvećena je izgnanstvima, proganjanjima i logorima. Ona nije ni antropologija, ni povijest, ni sociologija, ni psihologija, ni analiza ideologija, političkih i pravnih učenja, nego knjiga koja književnim jezikom pokušava misliti ono što je neizrecivo u užasima izgnaničkog i logorskog univerzuma, književni esej koji je tako moduliran da se može nositi sa stravama tragične realnosti novije europske povijesti.

Pisati o izgnanstvima i logorima zahtjeva, prema Aćinu, njihovo književno istraživanje, zahtjeva "traganja oko pitanja opstanka i satiranja ljudskog bića u ekstremnim situacijama ? ... ? vođeno naumom da se logorski fenomen kao fenomen najtotalitarnijeg zla, vičnog prerušavanju, demaskira u egzistencijalnom, to će reći i književnom smislu", zahtjeva razmatranje dokumentarnih tekstova, zapravo dokumenata terora, kroz moralnu i egzistencijalnu optiku pisanja i literature, jezika i umjetnosti u iskonskom smislu toga izraza.


Aćinova Gatanja po pepelu zadiru u samo tkivo neizrecivog na granicama čovjekove egzistencije. Onespokojavajuće zahtjevna i istodobno uzbudljiva knjiga.