Ponedjeljak ujutro
Josip Pavičić

Dnevnik 2005. / 2006. / 2007.

Autor dnevnika Ponedjeljak ujutro bio je profesionalni novinar (kazališni i književni kritičar, jezični kroničar) od 1968. do 1991., ali u novinama kontinuirano surađuje od gimnazijskih dana (prvi je novinski tekst objavio s deset godina) do danas. Objavio je vagon tekstova u novinama i časopisima i šest knjiga. Ipak mu to nije bilo dosta, pa se prije 35 godina prihvatio i dnevnika. Nije ga pisao svakog dana, ali rijetko kad s razmakom većim od tjedan dana. Glavni je razlog pisanja bila potreba da nekamo smjesti zapažanja koji nije mogao, stigao, htio, smio udomiti u tektovima što ih je objavljivao. Na drugom je mjestu bila potreba da zapiše i ponešto iz konteksta u kojem se njegovo novinsko nadničarenje (i urednikovanje u nakladničkoj kući) odvijalo. A kad se već počeo baviti "viškom teksta" i opisom konteksta, vidio je da dnevnik neće moći i bez ponekog (objavljenog) teksta. I tako je nastao golem dnevnički rukopis iz kojeg se, evo, najprije objavljuju njegovi najsvježiji dijelovi, oni nastali od 2005. do 2007.

Ponedjeljak ujutro (496 str.) sastoji se od dnevnih bilježaka (pretežno o ljudima s kojima je autor osobno komunicirao), stotinjak komentara iz kolumne u Večernjem listu, polemičkih tekstova, pristojnih i prostačkih reakcija na objavljeno... i snova (prije i poslije buđenja). U bilješke je upleteno više od 1200 imena, od kojih većina pripada ličnostima iz današnjeg javnog života, pa se dnevnik može čitati i kao svojevrsni pristrani leksikon hrvatskog kulturnog i političkog zakulisja.
Pogovor je napisao novinar Hrvoje Dečak, među ostalim ističući da je "polemički nerv samo jedan od sastojaka ove Pavičićeve torte". "Koga smatra ništarijom", kaže Dečak, "to će mu i reći... Žestokih protivnika koje pritom stvara Pavičić se nimalo ne boji. Dapače, priželjkuje da mu javno odgovore... Nikad zapjenjen – uvijek razoran, nikad nepristojan – uvijek usidren u argumentima. Ležeran – a snažan, lepršav – a sabran. Jezik? Virtuozno..."