Shakespeareovo pamćenje
Jorge Luis Borges

Četiri pripovijesti što tvore ovu zbirku pripadaju fantastičnom žanru kojemu se Borges priklonio početkom četrdesetih.

25. kolovoza 1983. autorova je česta varijacija rascijepljenost ličnosti, osebujni odjek Jekylla i Hydea, metafora dvojnosti, motiv Doppelgaengera.

Paracelsusova ruža dulja je glosa o glasovitu Švicarcu koji upornom došljaku ne želi odati da posjeduje Riječ što hrpicu pepela može restituirati u ružu.

Modri tigrovi i Shakespeareovo pamćenje svoju fantastičnu dimenziju grade na postupnoj preobrazbi žuđenog objekta u izvor užasa i ludila. Pisane su u prvom licu, pripovijedaju ih profesori, i dobrim su dijelom kripto-odslik samoga pisca. Modri tigrovi/kamenčići/pločice, što se čudesno umnožavaju ili nestaju, najzad postaju sablasno opterećenje kojega se škotski profesor rješava poklanjajući ih prosjaku u džamiji. Shakespeareovo pamćenje, pak, kojega se jednostavnim postupkom domogao njemački profesor, ne daje ključ za nastanak dramatičarevih djela, nego prijeti potiranjem identiteta.

Ako ne odbacimo omiljenu Borgesovu tezu da je svaki čitatelj Shakespearea u nekom trenutku Shakespeare, možemo s pravom zamisliti da je svaki čitatelj Borgesa sâm Jorge Luis Borges. Ta vrtoglava pretpostavka pomaže nam da lakše prodremo u srž piščevih pripovijesti.